Marketing
Rođendan
Eto tako, provela sam posljednji brat-bratu sat vremena pokušavajući downloadati Cockerov spot You are so beautiful. Za rođendan jedne drage gospođe. Ali nisam uspjela:-( Tješim se da zato znam što je Platon smatrao pod pojmom istine, i što znači očuđenje, i što znači dekonstrukcija, i o čemu je pisao Tolstoj u Kreutzerovoj sonati, i o čemu govori Susan Sontag u Sidi kao metafori... Sve to znam, ali mi, dovraga i bestraga, s računalima ne ide pa ne ide! Već i sama činjenica da imam blog, pa da na postovima uspijevam s vremena na vrijeme postaviti neki link, već znači nešto, zar ne?
Anyway... SRETAN ROĐENDAN jednoj dragoj dami, mojoj, naime, mami. Vraćajući se sa squasha, čula sam navedenu Cockerovu pjesmu na radiju i nisam se, slušajući je, sjetila ni bivših i sadašnjih ljubavi, niti sam si kroz glavu prošla ja sama kako letim kroz zelenu livadu s poljskim cvijećem, a slijedi me u stopu nasmijani visoki, tamnokosi mladić, s očima u kojima piše moje ime... Ne. Slušajući tu pjesmu, na pamet mi je pala moja mama.
Opet ne znam kako joj je točno ime, a mislim da ne zna ni ona... točno... I opet se ponekad probudim ujutro malo mrzovoljna jer mi je kroz snove prostrujala koja naša međugeneracijska svađa... I opet 'svakog gosta tri dana dosta'... I trčim u svoj mir, u svoja četiri zida...
Ali, ipak i unatoč, što me je sve ta žena naučila, neće me, čini mi se, naučiti sve moje knjige, koliko god desetljeća da ću ih htjeti čitati. Naučila me da se kaže 'radije', a ne 'rađe', i da je juhu najbolje jesti toplu, u (toplom) društvu, i da ne valja ići u tankoj jakni na snijeg, i kako je fina torta u obliku zeca, i da glava boli ako zaspem s mokrom kosom, i kako da ispečem tortu i napravim đuveč, i kako se peru čarape, i kako je važno očistiti 'ćoškiće' (jer će se sredina sama
) i kako se briše prašina i usisava, i kako je dobro što manje tih stvari znati 'jer će te onda svi tražiti' (ali me svejedno naučila kako se hekla, i kako se plete
), i kako je lijepo voljeti riječ, i kako je zanimljivo razgovarati, i kako neke traume zauvijek ostanu traume, i kako valja vjerovati - drugome čovjeku i u ljubav i u poštenje i, pritom najviše - 'u se i u svoje kljuse'... Naučila me kako je važno čuvati sestre, i kako smo svi nesavršeni, i kako su želje često neizvedive, i kako željeti puno znači osjećati svakodnevni život malo, i kako vjerovati u sebe znači vjerovati u dobro... I naučila me je, pokazala mi je, što je prava ljubav, i što je dobro katkad biti sebičan, reći 'ne' i zaploviti svojim putem - makar to značilo osudu, nerazumijevanje i prijekor: onaj tko može shvatiti, shvatit će; tko ne može,svijet je velik... I naučila me je da svaki odnos uključuje neku količinu boli, ako ni zbog čega drugog jer i odnos - kao i ljudi - žive; i da se sve može kad se hoće... Bože, ni ne znam što me je sve naučila jer je to sve toliko dio mene same, da ni ne uviđam da moja želja za razumijevanjem Drugog i katkad dramatična potreba za harmonijom i pravdom nemaju puno veze s mojim genetskim kodom: no imaju puno s Njom. Ne bih bez nje znala da je važno slušati, ali da je važno voljeti (sebe) da bi se moglo slušati, i da je upornost vrlina, a ne mana, i da se čak i brda u ime dvoje: ljubavi i pripadnosti - mogu pomicati. I naučila me je još nešto: da onaj kome najviše dajemo ne vraća nimalo ili gotovo ništa, ali da zato - katkad i potpuno nezasluženo - dobimo puno od nekoga od koga to nismo očekivali. Svijet TAKO opstaje i funkcionira, mislim da me je i to ONA naučila.
I naučila me je što znači biti mama i kakvo je blago imati nekog tko je 'uvijek tu uz tebe', čak i kad blizu nije. Jer je i sad tu uz mene, dok ovo pišem, jer sam i ja dijelom ona, a ako mi ne vjerujete, povjerujte - jer da nisam (dijelom ona), sad bih radila pojmanemamšto drugo, zasigurno ne bih pisala ovo što pišem.
Rijetko kažem(o) volim te (čak i kada mrzim(o)), kad ćemo ako ne sad,
mama, volim te.
I sretan rođendan!
pipi_piaf
P. S. Da ne ostanete praznih ruku, koga VI volite?
Post je objavljen 29.10.2007. u 23:19 sati.