Pregled posta

razgovor sa Andrijanom Budimir, djevojkom tragično preminulog pjevača Toše Proeskog

Dan nakon poglreba tragično preminulog makedonskog pjevača Toše Proeskog njegova je djevojka Andrijana Budimir u njegovoj rodnoj kući u Kruševu novinarki Extre ispričala dramatičnu pričo o njihovoj skrivenoj ljubavi. Budući je tiskano izdanje rasprodano na webu donosimo čitav intervju

"Princezo moja jedina, lepo mi pajki pa ću da te čuvam u snu. Sve ima smisla, otkad si ponovo u mom životu. Volim te, lepo mi pajki", sadržaj je jedne od posljednjih poruka koje je rukometašica i bivša srpska reprezentativka Andrijana Budimir dobila od svojeg dečka, tragično preminuloga 26-godišnjeg makedonskog pjevača Toše Proeskog koji je prošli utorak poginuo u stravičnoj prometnoj nesreći kod Nove Gradiške.

Smatrala je da je za njegovu karijeru bolje u javnosti stvoriti imidž slobodnog pjevača. U svojem posljednjem intervjuu popularnoj makedonskoj televizijskoj novinarki Vesni Petruševskoj, samo nekoliko sati prije pogibije, na pitanje o privatnom životu odgovorio je: "Ja sam sam, usamljen. Plašim se, može biti zbog posla. najgora fobija mi je da bi djevojka bila sa mnom samo zato što sam Toše, a ne ono što jesam. Cijenim prave vrijednosti u životu. I moja bi djevojka trebala cijeniti prave vrijednosti, bila to djevojka s kojom sam u vezi ili prijateljica. U zadnje je vrijeme puno nagađanja o mojem životu, no odlučio sam ne diskutirati o njemu. Andrijana Budimir se nije vratila u Makedoniju zbog mene, ona ima neke druge planove, ali smo u zadnje vrijeme puno zajedno kao prijatelji."
Slika za javnost i prava realnost u ovom su slučaju potpuno različite.
Andrijana i Toše upoznali su se na velikoj proslavi u Skopju kad je Kometal osvojio Ligu šampiona 2001. Nakon tri godine veze, ponajviše zbog razdvojenosti i karijere jednog i drugog, Toše i Andrijana su prekinuli. Ona je otišla u Valenciju gdje je sljedeće dvije godine igrala za spomenuti klub. Njezin povratak u Skopje nastavak je njihove velike ljubavi koja je igrom sudbine opet prekinuta.

Dan nakon sprovoda, s Andrijanom smo razgovarali u Tošinoj obiteljskoj kući u Kruševu, točnije u njegovoj sobi koja je bila pretrpana pristiglim telegramima i obiteljskim albumima. Ovo je njezina prva izjava za javnost otkad se vratila u Skopje. Iako su je makedonski novinari uporno nazivali, odbijala je bilo kakav razgovor. Napomenimo da je ovaj razgovor tekao vrlo teško i polako jer je Andrijana cijelo vrijeme plakala, bila je potpuno odsutna i vrlo je teško sklapala rečenice. Bila je vrlo usporena od injekcija za smirenje, a na razgovor je pristala jer, kako kaže, ionako nema više što izgubiti: "Izgubila sam sve što sam imala. Sad je ionako sve svejedno."

EXTRA: Tko vam je javio da je Toše stradao?
- Moja prijateljica. Ja ni danas ne vjerujem da ga više nema.

EXTRA: Kad ste se posljednji put vidjeli?
U ponedjeljak ujutro otišli smo zajedno iz Kruševa za Skopje jer je Toše imao intervju s Vesnom Petruševskom na makedonskoj televiziji. Došao je nakon intervjua kući, okupali smo se zajedno, večerali i stalno mi je govorio: "Ne ide mi se, ne ide mi se, tako mi se ne ide." Nekoliko me puta pitao: "A da ne idem, što ti misliš?" Rekla sam mu da nazove Zuhru i kaže mu da će doći tek navečer. Bio je umoran i najradije bi ostao sa mnom. No, ipak je odlučio ići i rekao mi: "Tu me čekaj. Tu me čekaj i nikamo ne idi." Bio je tako sretan što sam tamo. A i ja sam bila. Teško smo se razdvajali jedno od drugoga. Neposredno prije odlaska uzeo je ključeve svoje Bube koju je toliko volio jer je mislio da taj auto ima dušu. Toše je i inače jako volio automobile. Dao mi je taj ključ i rekao: "Evo ti, vozi bubicu i čuvaj mi se." Nazvao me kad su prošli granicu i rekao: "Lepo mi nankaj, i meni se spava. Volim te najviše na svijetu." I to je zadnje što mi je rekao. Nakon toga je zaspao zauvijek. O Bože, zašto si mi ga uzeo... Ja još uvijek ne vjerujem da ga nema. Kako ću živjeti sad bez njega? Bio mi je sve na svijetu.

EXTRA: Vozač Georgij Georgijevski vaš je dobar prijatelj.
- Nemojte me pitati da li ga krivim. Ne krivim ga. Tošu i Đolu ispratila sam oko 23.15. Đole mi je veliki prijatelj i to što se dogodilo bila je božja sudbina. Uvjerena sam da bi Đole i poginuo umjesto njega da je mogao. Volio ga je više od sebe. Bili su nerazdvojni. On se neće nikada riješiti krivnje u sebi. Georgij je vozio Tošu jer je njegov vozač bio tjedan dana na godišnjem.
EXTRA: Mnogi ne znaju da ste upravo vi najveća ljubav u njegovu životu. Toše je u svojim intervjuima izjavljivao da još nije pronašao ljubav svog života te da želi da ga netko voli zbog njega, a ne zbog njegova uspjeha. Noć uoči pogibije, u intervjuu Vesni Petruševskoj rekao je da ste prijatelji. Zašto?
- Toše je bio pod velikim pritiskom javnosti. Naša je veza bila tajna samo iz jednog razloga - zbog njegove menadžerice Ljiljane Petrović koja je tvrdila da se to ne smije iznositi u javnost. Inzistirala je da Toše u javnosti ima imidž slobodnog momka. On se nije s tim slagao i rekao mi je da pričekam do Nove godine, da prođu svi ovi koncerti, pa ćemo to onda staviti na svoje mjesto.

EXTRA: Kakav je bio vaš odnos s Ljiljanom Petrović? U već spomenutom inetrvjuu Toše je rekao da mu je ona bila kao druga mama.
- O nikome ne želim reći ništa loše. Slika u javnosti bila je potpuno drugačija. Ljiljana jedino mene nije nikada uspjela otjerati od njega. Sad će se ionako mnoge stvari saznati, Ljiljana njemu nikada nije bila druga majka.
EXTRA: Je li vam smetalo to što vas je na neki način skrivao?
- Rekla sam mu - to je tvoja karijera i ti odlučuješ. S druge strane, nisam se htjela eksponirati i pristala sam na to. Vratila sam se zbog njega i uopće mi nije bilo bitno hoće li novine znati da li ja postojim u njegovu životu ili ne. Ja sam znala da postojim.

EXTRA: Je li Toše uvijek bio tako romantičan?
- Jako. On je jednostavno bio takav. Nikada nije glumio i zato su ga svi toliko i voljeli. Njegova iskrenost bila je toliko vidljiva da mislim kako nije postojao čovjek koji ga nije volio. Kad bih razgovarala sa svojom majkom na telefon, znao je uzeti telefon i reći joj: "Ajd, ke ti sviram malce." Često joj je pjevao "Ne klepeći nanulama", bila je to mamina omiljena pjesma.
EXTRA: Kako ste ponovno stupili u kontakt?
- Senka i ja odlučile smo javiti mu se za njegov rođendan 25. siječnja. On je bio toliko sretan što sam se javila da je došao u Valenciju osobno mi to reći.
EXTRA: Možete li nam ispričati kako je izgledao taj susret?
- U Valenciju je stigao kasno, 20 minuta prije ponoći. Tresla su mi se koljena od uzbuđenja, a mama koja me dovezla rekla je samo: "Sine, tresu se i njemu, nije njemu ništa bolje." Sjeli smo u auto, a od silnih emocija i treme uopće nismo mogli govoriti. On je gledao na jednu stranu, a ja na drugu. U tom sam trenutku poželjela da između nas postoji pregrada jer od straha se nismo mogli ni pogledati. On je napravio prvi korak, da razbije tremu. Počeo je pjevati i pjevao je cijelim putem do kuće. Toše je, kao i cijela njegova obitelj, jako volio pjevati i u slobodno vrijeme. Najviše je volio Olivera i Gibonnija. Slušao je samo njihovu glazbu, mene je već izluđivao s tim. I zato mi je bilo tako teško kad sam vidjela na televiziji kako lijepo govore o njemu. Obojicu ih je jako volio. Molim vas da im to prenesete.
EXTRA: Jeste li često dolazili u Kruševo?- Skoro cijelo ljeto proveli smo ovdje. Toše je jako volio Kruševo. Svaki slobodan trenutak provodio je ovdje. Bio je jako vezan za svoje roditelje, a i oni za njega. Renovirao je cijelu ovu kuću u kojoj smo sad. Njegovi nisu bili imućni prije i on je sve davao kako bi im omogućio dobar život. Posljednji smo put zajedno spavali ovdje, gdje vi sad sjedite. Cijelu me noć držao za ruku i nije me puštao. Prije toga, proveli smo tu dva dana, možda najljepša u životu. Voljela bih da sam umrla s njim. Ne znam što ću dalje


Tošine poruke Andrijani:

"Anđele moj, volim te, anđele, nedostaješ mi, princezo moja."
"Živim za tebe jedina moja, volim te više od svega."

"Ti si moja potpora i ljubav koja mi pomaže da prebrodim i srušim svaku prepreku, a neke čak i da ne primijetim."
"Princezo moja, vozi polako, ako me voliš. Ako nagaziš više od 140, znači da me ne voliš. Volim te, anđele."
"Pazi kako voziš, posebno tamo kod one okuke. Živim za tebe ljubavi jedina, volim te više od svega











Post je objavljen 29.10.2007. u 19:43 sati.