Marketing
Crvena priča: Krešimir (2)
Za objašnjenje ovog projekta, Pričajmo zajedno priču, pogledajte prvi post na ovom blogu. Započete su tri priče. Danas objavljem prva dva pasusa priče o Krešimiru. Pogledajte prethodni post za plavu priču (Martina), te prvi post u kojem je i prvi nastavak zelene priče, Posljednji čovjek. Ako želite predložiti nastavak bilo koje od njih, napišite ga kao komentar uz ovaj post!
Krešimir
1. Mrgodno je promatrao prostoriju u kojoj se našao. Prozor je bio velik, ali na njemu su bile rešetke. Tanke, ali čvrste. Pokušao ih je protresti, snažno. Pokušao ih je saviti, prvo koristeći punu snagu ruku, a zatim uprijevši nogama o rub zida, tako da je obim rukama potezao jednu šipku. Snažno su mu se usjekle u dlanove. Bilo je, naravno, uzaludno.
Prozor je bio na drugom katu. Ispod, bila je livada, nekošena. Uz kuću je vodio puteljak, a pedesetak metara dalje počinjala je šuma. Nikakve pomoći s te strane.
2. Eto mu sad! Znatiželja se plaća. Da li bi izbjegao ovo ludilo da nije otvorio ormar. Posteri, lanci i cijeli konglomerat te sobe govorio je sve ono što mu je intuicija govorila: Krešimire što vidiš ne vidiš, noga! Ali ne, bilo je to jače od njega biti vitez djevi u očaju. Sad budi vitez!
Post je objavljen 28.10.2007. u 05:49 sati.