Tek
malen pomak moje duše
i moje oči
uzdižu se
s pukotina zemaljskih
k nebeskoj punini.
Tek malen
pomak
moje duše
i ja koračam na žici
što visi
nad
ponorom tmina.
Tek malen pomak
moje duše
i ja šapćem:
Da, Gospodine!
Post je objavljen 27.10.2007. u 23:19 sati.