Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/deadhoti

Marketing

And Kissed Her, for from Her alone, my lips would have known, enigmas of shadowy vistas...

Prolazi jesen tužna i zima će opet doći, ali moja bol za tobom nikada neće proći. Suze će kapati s kišom po grobu tvom, dragi moj moja ćeš vječna ljubav biti i zalog jer ovaj rat što ga sada vodim sa životom, jer ne želim više disati ako tebe nema, ne želim mirisati zrak ovoga svijeta. Ruke moje za tobom viču i gore, ruke svježe kao proljetne ruže kako si ih ti nazivao, one što vječno miluju mekanu svilu, one što sada se grče u crvenoj boji. Bježim pred životom cestama dugim i crnim, smrti sada idem koja drhti za mojim nevinim tijelom. Ona koja nesretne djevojke vodi u duboki zdenac, ona koja trudnim ženama u utrobi ubija djecu, ona koja ubojicama pruža noževe, bodeže oštre i zdravim tijelima truje krv otrovom nabreklih vena.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

A ja i dalje trčim prema njoj sa željom da me uzme k sebi, da njena požuda u crnim joj očima gori dok gleda novi mladu žrtvu kako joj stiže. Volim taj njen umjetni smješak koji joj se vječno šulja za mnome i vječno prati svaki moj korak. Sada ona žeđa za mojom krvlju i djetinjim mesom, a ja dalje bježim od svjetla, plačem i vrištim kao dijete da se život makne od mene jer želim ponovno vidjeti lice svoga voljenog, iako znam da mi prijeti duboki mir. Bježim pred njim i nosim bezbožno srce mlado, dok za mnom se smiju crni hrastovi, za mnom se smiju ptice i staklene oči mjeseca. Samo nju ja zamišljam i dozivam.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Vjetar je stao nasred mirnoga groblja okrunjen večernjim bojama. Mir... Koraci se moji ne čuju u mekoj zemlji. Noć pada daleko i široko kao tuga iznad mrtvih tijela. Kroz mutnu maglu i šum suhih grana čuje se zov sove i onda opet tišina i monotonija. Zimsko jutro crta mi po obrazima modre sjenke sa prvim pahuljama. Mrtvo srce pada preko groba i opet tišina, monotonija dok s vrha brda dopru glasni krikovi tek umrlih. Nebo je postalo bijesno more kojim gospodari vjetar pust. Oblaci nisko vise, oblaci crni i gusti. Kuće se kupe na okup i stišću od straha kao ovce od gladnih vukova. Ceste su prazne, nigdje se ne čuje meki ljudski glas u noći mračnoj i dugoj. Posljednje svijetlo trne. Vihor sumnje ponovno me probudio. Ne znam nosim li dušu u ruci ili razbuktali oganj divljeg srca svoga. Iz mraka dopiru bezbojna svjetla a iz šutnje zvukovi rone, akordi noći na suhom lišću gasnu, suhe ruže cvatu, boje postaju sive a sjene sve duže i tanje.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ah, divne li boli... Krv kao rijeka teče, dok bacam raskošnom rukom u moje grudi vrane da slušam njihovu pjesmu punu boli i tuge, da čujem staru začaranu priču. Noćas sa novom pjesmom idem u beskraj, tebi moj dragi, samo tebe želim ponovno upoznati. Zora će mi grimiznom svilom oviti mrtvo tijelo dok k tebi ću dušom dopuzati a tvoj pogled me k tvome uputiti. Hladni val će me nositi beskrajnom moru novih osjećaja i neću znati gdje sam i tko sam bez imena i sjaja, ali tebe ću i dalje voljeti. Letjeti ću kroz bijelo nebo bestjelesno i beskraje ispletene od sna i čuda, bez svijesti dokle i bez saznanja kuda moram stići. Bez pomisli na sve zemaljsko, bez strasti, osjećaja i uspomena dragih... Samo ljubav prema tebi biti će stara, najveća i najljepša onakva kakvom si me naučio. Doći ću u carstvo sjena, slušati kako šum života gasne kao da slušam gdje pjeva more tajno. U moru novom užasnih dubina svijest će mi nestati i stari svijet se srušiti, novi ću život dobiti, nova zima počivati će mi u duši.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Sa boli će sazrijeti moja samoća, od nje je plodna moja tišina, od nje ću i ja dozrijeti, nova nada u meni će cvasti sa boli koja otvara beskraj. Ove moje riječi su raznobojne varke, izvana sjajne a iznutra kratkotrajna vijeka. One su mali zalutali brodovi u bijesnim virovima i nemirnim valovima i njih također smrt čeka.
Tiše... Svaki moj korak počeo je lomiti ritam tišine, stanem li čuti ću da dubina tutnji. Sve lakše mi postaje tijelo, nestaje, postajem prazna točka ugasle zvijezde. Više u meni života nema, tek daleko u sjećanju ili snu čudnu melodiju čujem. Oh, to se od mene odbio val vječnosti. Mirišu li to ruže ili noć, ko golo tijelo, bludno, bez stida?
Jesi li to ti najdraži?-pitam se dok noć beskrajna pada u mene...

Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 27.10.2007. u 17:36 sati.