Pregled posta

Da se bar mogu probuditi, u svjetu ljubavi, bez starih dugova....

Po prvi put da vidim Evan zabrinutu. Udarala je kašikom od stol i imam osjećaj da to nije zbog Dumbledoreove dosadne priče.
-I ta važna vjest je da je Voldemort mrtav.-ta rečenica me prenu od razmišljanja. Ipak smo uspjeli. Po Velikoj Sali se proorila priča. Neki su bili sa osmjehom na licu, ali neki su bili i tužni, a neki i bjesni. Pogeldala sam prema Evan sa smješkom, očekivajući da će mi ona isto tako odgovoriti ali ona je i dalje udarala kašikom. Odjednom sam osjetila veliko sažaljenje prema toj kašici. Uhvatila je moj pogled i pantomiom mi rekla da dođem u njen kabinet. Klimnula sam glavom i vratila sam se svom tostu sa Nutellom.


Naučila sam da kod Evan uvjek moraš da kucaš, inače je možeš vidjeti u situacijama u kojima niko neželi zateći nikoga a kamoli i svoju tetku.
-Ulazite već jednom!-zaorilo se iz sobe. Ušli smo polako. Ona je sjedila u svojoj kožnoj fotelji i prvi put bez gicare.
-E pa djeco, čestitam. Uspjeli ste. Voldemort i Amelia su mrtvi.-Emma je glasno uzviknula pa tako i svi za njom.
-Ali Anabelle je živa. Ustvari vi ste u njoj ubili Peti element.
-I?-rekla je Maggie sa podignutom obrvom.
-Ništa za sada. To ću da skontam kasnije. Sada smo ovdje zbog nečega drugog. Pogledajte svoju desnu podlakticu.
-Pa tu imam onaj ožiljak. Pala sam kad sam bila ma...-ali ostala sam zatečena kad sam vidjela da svi imaju onaj isti ožiljak u obliku polumjeseca.
-Taj ožiljak znači da ste vi Odabranice. Odabranice Svjeta. Niti dobri niti zlo. I imate svoju zadaću.
-A to je?-rekla sam ja
-O tome sutra. Možete da idete na spavanje.
Kod Evan nema smisla da se protiviš jer je uvjek po njenom. Na izlazu sam se srela sa učenik sa sedme godine, koji je rekao da ide kod Evan na dodatne instrukcije. Yeah, right.


Svi smo sjedili u kupatilu plačljive Myrtle. Meni se vrtilo tako da nisam pila ništa. Mislim da mi ona Nutella nije sjela fino. Povračam cijelo veče. Čula sam Emmu u pozadini kako priča najnoviji bezobrazni vic. Ali ja sam mogla misliti o Fredu. Prošlo je šest sedmica od našeg prekida. A ja ga još uvjek volim. U tom prekidanju me prekinu veliki napad mučine i opet sam grlila šolju. Moram razmisliti opet o Nutelli.


Sutra nisam išla na nastavu. Madame Pomfrey mi je dala lijekove koji nisu pomagali. I Nutella mi se zgadila. Ali je volim. Na putu do spavaonice sam se sudarila sa nekim i pala sam na pod.
-WTF? Pa gledajte gdje hodate. Ja sam ionako bolesna!
-Izvini.Do mene je. Zamislio sam se.-čula sam jaki italijanski naglasak. Imao je predivnu crnu kosu i prelijepe oči. Pružio mi je ruku i ja sam ustala.
-Ja sam Paolo, drago mi je.
-Roxy!-pružila sam ruku.
Hodali smo kroz hodnik pričajuči. On je došao iz Italije. Sada je u Ravencalwu. I bio je zamišljen pa je udario u mene. Prvi put u šest sedmica da nemislim o Fredu. I na tome sam Paolu jako zahvalna.


Kissam



Post je objavljen 25.10.2007. u 23:26 sati.