Marketing
Čovjek jednom prošapta Bogu: “Bože reci mi nešto”.
U tom trenutku ševa zapjeva...
...ali čovjek to nije čuo.
Stoga čovjek uzviknu: “Bože reci mi nešto”,
i grmljavina se prolomi nebom...
...ali čovjek to nije primjetio.
Osvrne se čovjek oko sebe i reče: “Bože dopusti mi da te vidim”
Sjajna zvijezda zasja...
...ali čovjek to nije vidio.
I poviče čovjek: “Bože pokaži mi čudo”
i život se rodi...
...ali čovjek to ne opazi.
Već razočaran proplaka: “Samo me dotakni i znat ću da si tu”.
Zbog toga Bog spusti ruku i dotače čovjeka...
...ali on samo otrese leptira i nastavi.
I ne shvati čovjek da je Bog u malim svakodnevnim stvarima oko nas, u roditeljima, prijateljima, pijesku i vjetru ...napokon
Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se misao, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini,
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku.
Bog ti je uvijek najbliži od svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne
Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi, miriše i šušti.
Antun Branko Šimić
Post je objavljen 25.10.2007. u 09:22 sati.