Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/someday2902

Marketing

Only you can give the breath of life.... But you don´t see me.... You don´t care....

Žalosno je to... Shvaćamo svoje živote tako olako, kao nešto sasvim normalno... A sve nestane u trenu.... I mi još uvijek gubimo vrijeme na stvari koje nisu važne..... Tratimo živote ni ne razmišljajući o tome kako nas sutra možda neće biti.... Što ako sutra poginem, a moj život još zapravo ni nije započeo? Hoće li ikome biti stalo...?


Tako smo maleni... Beznačajni.... A vrijeme prolazi.... Odlazi u nepovrat.... Svi smo mi prolazni i jednoga dana nas se nitko neće ni sjećati.... Nitko od nas ne zna što budućnost nosi.... Možda je to bol, patnja.... Možda dug život pun sreće i ljubavi.... I zato ovaj trenutak koji je ovdje samo sada treba proživjeti do kraja jer nikad ne znaš što ti sutra nosi.....


Zato sam ja odlučila pokušati iznova.... Ali ovaj put malo drugačije..... Do sada sam uvijek tugu utapala u novim pogreškama, no sada želim naći drugi način.... Da pronađem sebe.... Želim shvatiti tko je Adriana.... Koje su njene želje.... Snovi.... Ako ih još ima..... Danas na hodniku u školi sam shvatila da sam se odavno izgubila.... Dopustila sam da drugi upravljaju mojim životom.... Kao da sam zaspala i prepustila drugima konce svog života.... I sada je vrijeme za promjene.... Jer bi kasnije moglo biti prekasno....


Sada kad razmišljam o svojoj budućnosti jednostavno ju ne vidim... Ne mogu se zamisliti za deset godina jer mi odmah padne na pamet koliko će se još toga promijeniti.... Koliko ću se ja promijeniti.... Možda na bolje... Da... Možda... Samo znam da neću dopustiti da me više povrijede... Ne.... Nikada više.... Dva puta sam dala svoje srce nekome i oba puta je to bila čista katastrofa.... Možda veze nisu za mene.... Zabava... Heh... To je ono što mi sad treba.... Dosta mi je tuge, žalosti i ostalih groznih osjećaja.... Ne želim znati ni da postoje.....

Mrzim kada se moram na silu smijati.... A to postaje sve češće.... Ne znam što mi se dogodilo.... Prije sam uvijek bila vedra i vesela, a sada kada jesam, to je samo gluma.... Toliko se toga promijenilo.... Toliko se ljudi promijenilo.... Većina na gore.... Valjda je to život.... Konstantna promjena.... Mrzim promjene....


I tako završava još jedan post.... Još jedan fragmenat mog života.... A nadam se da će ih biti još mnogo.... Do slijedećeg posta.... Možda sunce svane....

Post je objavljen 24.10.2007. u 18:50 sati.