ulijenila sam se.
jedan post svaki mjesec, eventualno.
ako se natjeram.
oko mene opet neko pozitivno raspolozenje.
bilo je malo posustajanja,
sitne greske u koracima...
lagano se rjesavam i toga.
ima jedan dio koji jos uvijek malo boli,
ali i to cemo obojat u sareno.
samo treba malo vremena.
izgubiti znaci dobiti.
mozda samo u sebi.
lijepo je razmisljat s udaljenosti.
dobijes u ocima drugi oblik stvari koje mislis da poznajes
a zapravo sam ih samo gledala,
ne vidjevsi ono ispod, unutra i pored.
oprostiti je velika rijec.
jos uvijek prevelika za neke ljude.
tisina vodi u ispraznost
i onda kad si prazan, znas da si pun.
mozes putovati u cijelog sebe,
uplasiti se svojih crnih misli i smijati se svojim nadama.
bitno je da poznajes.
tek kad dotaknes,
znas da mozes imati i drukciji dodir.
toliko novih mogucnosti,
velike odluke.
necemo skrivati oklijevanje.
ali pomoc je tu.
sve one i oni.
veseli, tuzni, dijelovi moga svijeta.
i ja njihovog.
ne trazim te pitkog, onakvog kakav nisi.
gledam dublje.
ono si sto stvoris.
i ja u tebi.
oprostiti je velika rijec.
ocekivati je bolja.
onda se ne razocaras.
a na kraju ipak dobijes malo otrovne snage
i odrastes.
odletis iz snova,
uprljas ruke i zamaglis svaku plahu ideju.
ma uvijek se mozes vratiti.
Post je objavljen 23.10.2007. u 14:58 sati.