Eto da iznesem priču o našem malenom posjetu domu na Brašćinama! Možda je malen za nas, ali jako velik i jako važan štoćenicima doma!
20.10. odnosno jučer, u subotu, nas par framaša, ali jako maleni broj, samo nas 5 posje... ne, ne, ne.. Krivi izvjestaj!
Mislim datum, i dan su dobri, ali broj framaša je krivi!! Zato ajmo ispočetka!
Kao što sam i napisala, jučer, u subotu, nas 20
framaša,posjetili smo dom na Brašćinama.. I šta vam reći! Čim smo došli, osmjeh na licima štićenika se pojavio i nije do kraja zajedničkog susreta silazio sa lica! A bome ni nama!! U prvi trenucima možda je bilo teško vidjeti one koji kroz život koračaju sa fizičkim i psihičkim hendikepom i kojima je jako teško, no mi framaši odlučili smo da ćemo im uljepšati bar tih par sati što ćemo boraviti s njima.. No ustvari, situacija se okrenula.. Kako je susret prilazio kraju shvatila sam da su ustvari oni nama uljepšali tih par sati u našem životu! Jer to su predivne osobe, pune osječajnosti, koje su nas i koje nas mogu u mnogočemu naučiti!!
Zajednički susret smo proveli uz pjesmu, ples, ljepljenje raznih materijala, razgovor, a normalno i uz zajedničko fotografiranje!! Stvarno bilo nam je prekrasno, a i par suza na odlasku mogu to potvrditi!!
Post je objavljen 21.10.2007. u 20:24 sati.