Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

eliminiranje uznemiravajućeg faktora

- reviraliziranje posta od 21.10.2007.

U pansionu je bilo toliko soba koliko je bilo rečeno, ali iz jedne nisu izašli gosti kako su najavili, pa je preostala samo jedna s dvostrukim krevetom. Oba profesora sa suprugama i dvije profesorice dobili su po jednu sobu, a posljednja je preostala da se u nju smjeste na jednu noć četvero studenata. Tako su se u bračnom krvetu našli pokojna Mara Parkota, laka joj bila zemlja, pokojna Jadranka Gambir, Bog joj dušu prosti, pokojna Vlatka Sunđuk, mir duši njezinoj, i pokojni Zlatko Pecikozić, vječna mu slava. Da nije bila zima i da su se hodnici grijali, pokojnice bi izbacile pokojnika da spava na hodniku ili u predsoblju, ali nakon deset se ti prostori nisu grijali i morale su ga primiti među sebe. Naposljetku, računale se, njih je troje i morati će se pristojno ponašati.

Cijeli dan su putovali i bili iznureni od puta, a za sutradan je bilo planirano rano ustajanje, pa su pokojnice kanile odmah zaspati. Istina da im je bilo malo tijesno pod jednim poplunom, ali bilo je i ugodno toplo. Onako umorne odmah bi zaspale, ali nisu mogle od pokojnog Zlatka. Taj se navalio meškoljiti, pa se preokreće, pa puše, pa stenje, pa uzdiže, pa se vrpolji…

– Spavaj! – izdere se ne njega pokojna Mara, počivala u miru Božjem.

– Ne mogu… – prostenje pokojni Zlatko.

– Zar nisi i ti umoran? – zapita pokojna Vlatka.

– Jesam… – prizna pokojni Zlatko – …ali ne mogu zaspati…

– Ijuuu! – vrisne pokojna Jadranka, vječna joj slava. – Digao mu se!

Tu njih tri skoče iz kreveta, povuku poplun i imaju što vidjeti - pokojnom Zatku, prah je bio u prah se vratio, strči pidžama kao mali cirkuski šator.

Legnu njih četvero ponovo u krevet, namjeste se, pokriju i tek što se umire, a pokojni Zatko počne ponovo kao unepokojena duša: stenje, puše, sopće, trza se, migolji… One već izludile s njim. Što će?

- Cure! - reče pokojna Jadranka, nek joj je Bog smiluje. - Preostalo nam je samo jedno!

NJih tri se zabiju u ugao i počnu se došaptavati. Pokojni Zlatko je virio pokriven poplunom do brade. Napokon pokojna Vlatka, slava joj, zaključi:

– Ionako mu nitko neće vjerovati!

Kako je to rekla, pokojna Jadranka se baci pokojnom Zlatku poprijeko na prsa s jedne strane, a pokojna Mara s druge strane, te ga prikovaše na krevet. Pokojna Vlatka mu povuče nogavice pidžame ne osvrćući se na njegovo koprcanje nogama i pogleda što ondje ima. A bilo je što i vidjeti! Pokojna Vlatka ga zgrabi zahvatom kojim je grabila kokoši za vrat da bi im položila glave na panj. Isto tako odlučno počne zavrtati sirotog pokojnog Zlatka i nije trebalo ni minute da izmuze iz njega vatromet mliječnih kapljica.

Nažalost, problem time još nije bio riješen. Vidjelo se na očigled. Na to pokojna Vlatka sjedne pokojnom Zlatku na prsa, pokojna Mara, nikada je nećemo zaboraviti, donese navlaži ručnik u lavabou u uglu sobe i obriše pokojnom Zlatku trbuh i noge, a pokojna Jadranka zgrabi s obje ruke izdanak koji se nije dao upokojiti. Njoj je trebalo nekoliko minuta cimanja, ali ne više od pet, da ponovo iscijedi jadnog pokojnog Zatka.

– Hoćeš li sada biti miran i zaspati? – zapita ga pokojna Vlatka.

– Ne znam – iskreno prizna pokojni Zlatko, neka mu se Bog smiluje.

– Ah! – uzdahnuše pokojnice i pokojna Jadranka i pokojna Vlatka se ponovo baciše na njega, a pokojna Mara prihvati pokojnikovo udo i zamisli se što će s njim. Više nije bilo drsko iskolačeno, ali je i dalje bilo poveliko i potencijalno opasno. Ona ga uze u usta i počne cuclati. I gle – učas je ponovo naraslo do pune veličine i malo ustima, malo rukom, i pokojna Mara ga iscijedi.

Sve zajedno, za cijelu operaciju pokojnicama, počivale u miru, nije trebalo više od petnaestak minuta – što je to naspram vječnosti? – ali su nakon toga svi učas mirno zaspali i spavali bez problema do jutra. Eto, kad se bratska srca slože i olovo plivat može!

Davno bilo, sad se spominjalo, a kako su svi pokojni, napokon se ovo tužno sjećanje može iznijeti i u javnosti.







Post je objavljen 25.09.2015. u 12:37 sati.