Raznosi nam duše po kafiću.Zakleo bih se da sam čuo sebe kako vičem "stani,jebote.. umrijet ću!" Nečuje. Svira dalje.
Njegova žena donosi pivo koje se, sjećam se, zove po postotku alkohola.
U njemu U meni već trista posto. Ispred valjda još toliko.
Glazba stade. Maestro se lagano nakloni.Ne ustajemo.Ne možemo, a i u kafiću smo usred Splita. Zato jedva dišemo.
Čujem potom gomilu kako urla, lupa po stolu i plješće i ja s njima,a Jaša se smješi.
Duše pronalaze vlasnike.Niko ne odlazi.Nikom više nedamo da dođe.
Sjeda pored mene.Pričamo na hrvatsko engleskom.Njegova žena mi drži ruku na ramenu.Gazda bi da zatvori. Kasno je.
Sutra leti za Rim.Podjednako zaplićemo jezikom.Ovdje nešto svira u HNK.
Duga srebrena haljina njegove žene svjetluca.
Pričamo kao da se znamo godinama, a ne kao da smo se upoznali to veče
u malom kafiću usred Splita.
"U kurcu sam Jaša," rekoh na rastanku na hrvatskom.
"For you.. svirao.. tonight" reče on smijući se na engleskom.
I odoše.
Nisam umro to veče. Završio sam u bolnici.
Tjedan kasnije.
Yehudi Menuhin plays Paganini
Dies Irae
Tarja Turunen - Ave Maria - Live In Lahti (12.12.06)
Post je objavljen 21.10.2007. u 02:11 sati.