U imitaciji drveta ispisujem njezino ime. kao da svo ovo bogastvo nije dovoljno da nahrani svijet. Dolazim ,ispuštam sjene i gledam. Zna li da sam tu? stidljivošču smijem se ,čekam da napokon zaronim u taj ocean boje lješnjaka.
Post je objavljen 21.10.2007. u 00:04 sati.