Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zackoljice

Marketing

... kakva je povijest piva?

ne možemo reći sa sigurnošću kada je točno započeta proizvodnja piva.

najstariji dokazi pivarstva jesu od prije 6000 godina, a pripisujemo ih starim sumeranima, narodu koji je nastanjivao prostore između eufrata i tigrisa, na jugu mezopotamije. sumerani su fermentacijske procese otkrili posve slučajno. nitko danas ne zna kako se to točno dogodilo, ali mogući scenarij bi bio taj da je netko zametnuo komad kruha, koji se zatim smočio, nakon kratkog vremena je fermentirao te se pretvorio u toksičnu pljesnjivu masu.
sumerani su kasnije uspjeli ponoviti proces te se smatraju prvom civilizacijom koja se bavila pivarstvom, proizvevši "božansko piće" koje su nudili svojim bogovima.

u epu o gilgamešu, napisanom 3000 godina pr.kr. govori se o važnosti kruha i piva pri razlikovanju primitivnog od kulturnog čovjeka. kulturni čovjek je, naravno, znao čemu služe kruh i pivo, a primitivni nije. da bi primitivni postao kulturnim čovjekom, morao je naučiti jesti kruh, ali i ispijati pivo kako bi isprao sve svoje primitivne osobine.

nasljednici sumerana bili su babilonci, 2000 godina pr. kr. danas znamo kako su babilonci znali proizvesti 20 različitih vrsta piva, od kojih je 8 bilo od krupnika, 8 od ječma te 4 od mješavine te dvije vrste žitarica. svoje pivo babilonci su izvozili čak u egipat, 1000 km daleko. naravno, u to doba pivo se nije prodavalo za novac, već se vršila razmjena dobara - pivo za žitarice (ječam najčešće).

egipćanisu nastavili tradiciju pivarstva, također koristeći nepečeno tijesto za kruh za dobivanje piva. ovakav način pravljenja piva očuvao se do danas kod seljaka koji žive u dolini nila. o važnosti piva u egiptu govori i činjenica da su imali i poseban hijeroglif za taj pojam.

stari rimljani bavili su se pivarstvom sve dok nisu odlučili da bi vino trebalo biti božansko piće. otada se u rimskom carstvu proizvodi i pije isključivo vino, a pivo se smatra odvratnim barbarskim (teutonskim) pićem, te ga nema unutar granica carstva.

dokaz pivarstva iz 800. g.pr.kr. jest pronađena pivska amfora na prostorima današnje njemačke, kod grada kulmbacha u bavarskoj.
nekoliko stotina godina nakon krista pivo postaje komercijalni artikl. tomu u prilog ide pronađena krigla nekog starog pivara, kod grada Triera, na jugozapadu njemačke.

starim germanima pivo je služilo ne samo kao žrtva bogovima (kao kod egipćana), već su ga proizvodili i za vlastiti užitak.
o važnosti piva kod starih germana govori i činjenica da je u staroj finskoj sagi kalevali 400 stihova posvećeno pivu, a samo 200 je ispisano o stvaranju zemlje. prema norveškom epu eddi, vino je bilo piće bogova, a pivo je pripadalo smrtnicima.
u prvim stoljećima nove ere, pečenjem kruha i spravljanjem piva bavile su se isključivo žene, i to se zadržalo sve do srednjeg vijeka, kada pivarenje postaje većinom posao samostanskih redovnika.

pivo nije smatrano pićem kojim bi se kršio post te se uvijek posluživalo uz obroke. svaki redovnik smio je dnevno popiti do pet litara piva. vremenom su počeli proizvoditi više no što su im bile potrebe, pa su ga i prodavali. belgijski redovnici bili su prvi koji su počeli koristiti hmelj za dobivanje piva.
razvili su savršenu tehnologiju pivarenja, a kako su bili prvi u tome, nisu morali plaćati uobičajene poreze na pivo. pivo je bilo dobro, jeftino i vrlo traženo.
to se pokazalo kao problem srednjovjekovnoj vlasteli, jer je prodaja onog "oporezovanog" piva opala, a od redovničkog piva nije se punila njihova blagajna. to je dovelo do zabrane rada i zatvaranja velikog broja srednjovjekovnih redovničkih pubova.

u to doba često bi se dogodilo da fermentacija piva pođe "po zlu" i da se ne dobije očekivani rezultat i kvaliteta piva. kako nitko nije znao objasniti zašto se to događa, pojavila su se i vjerovanja da je to rezultat vračanja pivskih vještica. mnoge žene bile su proglašavane pivskim vješticama te potom spaljivanje, a posljednje takvo spaljivanje zabilježeno je 1591. godine.

nakon što je hmelj postao uobičajen u pivarstvu, bavarski vojvoda wilhelm IV. 1493 . godine izdaje zakon o čistoći njemačkog piva u kojem govori da se za dobivanje piva može koristiti samo ječam, hmelj i čista voda. u to vrijeme još se nije znalo za kvasac, pa se proces fermentacije oslanjao na - slučaj.
danas je taj zakon o čistoći njemačkog piva najstariji zakon o hrani u svijetu.

dva vrlo važna izuma rezultirala su revolucijom u pivarstvu. prvi je bio parni stroj jamesa watta (1765.), a drugi hladnjak carla von lindea (1873.). u to vrijeme već je bilo znanstveno dokazano da je za dobivanje dobrog piva potrebna određena temperatura. većinom su se te potrebne temperature prirodno pojavljivale zimi, a pojavom hladnjaka kvalitetno pivo moglo se dobiti i ljeti. prvi takav sustav hlađenja primijenjen je u pivovari u münchenu.

nakon što je louis pasteur u 19. st. razjasnio procese pasterizacije i upoznao svijet s kvaščevim gljivicama, postalo je jasno da su srednjovjekovne pivske vještice zapravo bile žrtve nesanitarnih uvjeta pivarenja i nemarnih pivara.

u moderno vrijeme drvene bačve, u kojima se fermentiralo i čuvalo pivo, gotovo su u potpunosti zamijenjene metalnim bačvama. razlozi za to su bili lakše čišćenje te lakše otvaranje i zatvaranje (prvenstveno osoblju barova i pubova).






Post je objavljen 20.10.2007. u 17:56 sati.