Marketing
mačak u čizmama ne nosi šešir.
imam malene poteškoće s količinom vremena koja mi je dana ovaj vikend.
u ponedjeljak je škola ujutro.
moram:
a) osloboditi mnogo vremena za učenje sociologije, biologije i kemije, koju sam markirala... mnogo puta. zbog toga si uopće ne mogu predočiti ono što je zapisno u netaknutom stotrikunskom udžbeniku. jedino znam da je dosadno. i da sam do pred mjesec dana bila uvjerana da volim kemiju.
sada baš nisam sigurna.
b) nastojati provoditi što manje vremena:
¤ pred kompjuterom.
¤ slušajući muziku u pauzama između dvije lekcije.
jer si svaki put kažem: 'idem poslušati samo jednu pjesmu.'
nakon pola sata shvatim da sa zanimanjem čitam članak o koalama (beba koale ne čuje, slijepa je i nema krzno) ili intervju s hrvojem iz big bradra kojeg čak ni ne gledam. doznala sam da je hrvoje iz rijeke. homoseksualac je. voli upotrevljavati riječ guza u svakoj rečenici. spavao je sa sedamdeset muškaraca i izjavio kako još dva muška stanara spomenute kuće imaju dobre guze.
hrvoje me suptilno natjerao da ipak pogledam jednu epizodu. u kojoj niti jednom nisu snimili muške stanare sa stražnje strane. pity.
¤ listajući časopise.
¤ dopisujući se na msn-u.
¤ čitajući knjige koje nisu lektira.
c) otići u obećani šoping sa ivanom i lolom. kupiti majicu koja neće biti crna. ne provesti više od četiri sata u traženju iste. jer je to cosmo. i sramotno.
d) ne potrošiti sat vremena pred ormarom prije izlaska.
e) ne sušiti kosu u zadnji tren.
f) zabaviti se na koncertu.
g) nipošto si ne smijem dopustiti luksuz buđenja u tri popodne. nipošto. treba učiti. točka.
h) ne otići na večernji oh-tako-mi-se-ne-da-učiti-i-super-nisam-jedina kakao.
to bi bilo to.
je li pretjerano otići na kavu u isti kafić tri puta u jedno popodne?
je.
sramim se.
što je još bitno?
aha, da. :)
na jedan dan sam udomila psa. imao je jako veliku glavu. nazvala sam ga Faca. drugo jutro je pred vratima drhturio maleni mačak, sav mokar i promrzao. njega sam morala zadržati.
stane mi u dlan. zove se Faca. u spomen na Facu od dan prije.
čudakinja sam. not in a good way.
neke pjesme obilježe neke trenutke.
svaki put kada ih ponovno čujete, sjetite se istih stvari.
možda se tih stvari ne želite sjetiti, pa ih prestanete slušati.
kao ja.
kada navečer hodate gradom sa slušalicama u ušima,
u moru nepoznatih obrisa, prepoznate jedan.
čekate vlastitu reakciju.
onda shvatite da zapravo ne osjećate ništa.
i to neosjećanje vas iznenadi, premda je to ono čemu ste čitavo vrijeme težili.
dođete kući i nakon dugo, dugo vremena,
ponovno slušate audioslave.
Post je objavljen 20.10.2007. u 00:30 sati.