Krstarenje po jezeru Titicaca. U 07:40 sati kombi me pokupio ispred hotela, spreman za još jedan odlazak na Uros otoke, a potom na otoke Amantaní i Taquile, drugi i treći najveći otok jezera Titicaca. Jučer sam posjetio Uros otoke Wińay Totoru i Aymara, a danas Isla Kontiki i Isla Waliki. Vodič nam je još jednom pričao o Urosima, ali danas smo probali još nešto što jučer nismo - jeli smo totoru. Bijelu spužvastu sredinu od totore jedu Urosi, a kako ima puno joda, stanovnici ovih otoka ne pate od reume i artritisa. Okusa je poput salate. U grupi nas je danas puno više nego jučer: tri Irkinje, kanadsko-novozelandski par, australski par, dvije Australke, francuski par te Španjolci, Urugvajci, Brazilci... Internacionalnije nego ikad dosad... Naš današnji vodič zove se Enrique.
Put od plutajućih otoka Urosa do Amantaníja trajao je oko tri sata. Amantaní i Taquile su otoci Quechua Indijanaca. Amantaní ima oko 4000 stanovnika koji su podijeljeni u 8 zajednica ili 'comunidades' i među njima vlada veliko zajedništvo. Svaka od 7 zajednica svake godine na svojim poljima uzgaja drugu poljoprivrednu kulturu (poljoprivreda je glavna gospodarska grana na otoku), a osma zajednica se odmara cijelu godinu. To donosi i dosta visok životni vijek na otoku od čak 82 godine.
Po dolasku na otok dočekale su nas žene Amantaníja u čijim kućama ćemo biti smješteni. Otok je dosta brdovit i od luke do kuće ima oko 15-30 minuta hoda, ovisno kakve si sreće. Naravno, uvijek izvlačim u svemu kraći kraj pa sam tako i ovaj put bio smješten na vrhu otoka, u jednoj od posljednjih kuća u selu. Oko 30 minuta uspinjanja po ne tako lijepoj stazi. Zajedno s australskim parom Mattom i Ruth smješten sam kod Alfonse, Teófila i njihove kćerke Celistene. Obitelj je veoma draga. Alfonsa i Teófilo imaju četvero djece: najstariji sin od 21 godine studira u Limi, kćerka od 19 godina živi s mužem u Punu, a s njima živi i najmlađi Teófilov i Alfonsin sin od 11 godina koji ondje ide u školu. Celistena ima 16 godina. Osim što se bave turizmom, Alfonsa i Celistena rade na polju (ove godine ih je "dočekao" krumpir), a imaju i dvije kokoši te osam ovaca. Soba je vrlo jednostavna: dva kreveta i stolica sa svijećom. Struje nema pa ćemo se večeras morati snalaziti pod svjetlom svijeće.
Alfonsa nam je pripremila pravi seoski ručak: juhu od quinue, kuhane krumpire, oku (sliči krumpiru, a okusa je poput kestena) s pohanim kravljim sirom te čaj od muńe, lokalne trave koja je dobra za želudac. Nakon ručka spustili smo se do seoskog nogometnog igrališta gdje smo se svi skupili i potom s Enriqueom krenuli na planinarenje na najviši vrh Amantaníja, visine od čak 4153 metara iznad mora, što je moj trenutni visinski rekord. Uspon je definitivno bio puno lakši od Putukusija. S vrha se pruža prekrasan pogled na otok Amantaní kao i na male susjedne otočiće. U suton... Slika koja će me pratiti tijekom putovanja. Na vrhu otoka nalazi se hram i lokalno stanovništvo kaže da se trebaš okrenuti prema suncu i onda, ako si dešnjak, krenuti obilaziti hram tri puta s lijeve strane, a ako si ljevak, treba obilaziti s desne strane. Za svaki krug treba zaželjeti jednu želju koja nije materijalne prirode.
Jezero Titicaca i njegovi otoci me strašno podsjećaju na naš Jadran i naše otoke. Voda je plave boje, posvuda otoci mali i veliki, a također i puno kamena i suhe zemlje.
Večera je ponovno bila odlična. Alfonsa i Celistena su odlične kuharice. Pripremile su nam juhu od kukuruza i povrća, zatim domaću tjesteninu s rižom i na kraju čaj od koke. Najradije bih Alfonsu i Celistenu poveo sa sobom u Hrvatsku. Kažu da bi odmah išle.
Odjeveni u smješne narodne nošnje (Ruth u tipičnu suknju i bluzu Quechua žena s maramom, a Matt i ja u poncho) krenuli smo nakon večere u centar sela na ples. Svirali su seoski svirači na tradicionalnim instrumentima. Bome Alfonsa ima energije za ples jer ples je itekako energičan. Nakon 10-15 minuta cupkanja i okretanja bojele su me i noge i ruke i cijelo tijelo. Brzo smo otišli spavati, umorni od današnjeg dana, i željni odmoriti se za sutra i Taquile. Vani je počelo sijevati...
Post je objavljen 29.09.2005. u 21:54 sati.