Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malabestija

Marketing

carpe diem

uvik i baš uvik sve odgađamo za sutra,sljedeci tjedan,ili pak dogodine.prelini smo za nesto obavit danas ,taj tren.
smišljamo planove za buducnost,razmišljamo o danu kojeg možda nikad necemo doživit,bit ce nam zauvik uskracen.
danas kad san se vracala kuci srela sam curicu koja je sama sidila na skali ispod moje ulice,
moran priznat nije mi bilo svejedno vidit nju tako malu i još neiskusnu za ovaj pokvareni svit kako sidi sama na tim velikim skalama.u glavi san provrtila sto filmova,i dala sto razloga zašto je sama,međutim njeno lice nije bilo tužno,mrklo niti uplakano,nego sasvom suprotno,cak mi se i nasmijala kad sam prolazila ,iako san za nju bila samo još jedan prolaznik koji ju je zacuđeno gledao.prestala san razmišjati o toj curici kad san došla kuci,i pocela san ucit da ispravin dermatologiju,ne mogu reci da nisan naucila,znam dosta toga,ali uvik je tu onaj strah u meni da necu uspit ispravit i da ce biti još gore ako dobijen još jednu jedinicu.odlucila san se javit ispravit sljedeci put,ovaj put san iz meni poznatog razloga (straha i linosti odustala),nakon sat dva krenula sam u školu,razmišljajuci o nekoj glupoj temi, opet san srela curicu na istom mjestu,ali ovaj put nije bila sama.pored nje je stajalo malo bodljikavo klupko,približavajuci se svatila san da je to jež.ona mi se opet nasmijala,toliko slatko,kao da me zvala da vidin ko je pored nje,kao da mi se hvali,stala san kraj nje i rekla mi je kako je cekala ježa na skalama jer je jucer odluta iz njenog dvorišta.nije mi bilo jasno kako tako mala curica ima volje i strpljenja da sama stoji i cega nekog ko se možda nikad nije moga vratit,postavljala san pitanja sebi ,bili ona otišla kuci i sutra nastavila cekanje da se jež danas nije vratija.bila san iznenađena.
došla san u školu i digla ruku pitajuci profesora mogu li se javit i ispravit,naravno bilo mi je dozvoljeno i dobila san 4.
ako može ona mala curica iskoristit svoj dan i dobit zasluženu nagradu mogu i ja,sljedeci put bi me sigurno opet nešto sprijecilo da se javin i ispravin ocjenu. zato živite kako da vam je zadnji dan,prije odlaska lipo pozdravite roditelje,prijatelju recite koliko ga volite i koliko vam znaci..a voljenu osobu pogledajte u oci i recite volim te,ulipšat cete nekom dan,a vi cete se osjecat zadovoljnije


Post je objavljen 18.10.2007. u 23:05 sati.