Bijaše to momak mirna i spokojna karaktera, momak opijen kojekakvim žitaricama koje je ponosno jeo po cijele dane, živeći samačkim studentskim životom u svojoj udaljenoj trojednoj hacijendi na Sokinom brigu.
Ljudi koji su ga poznavali, opisivali su ga kao urednog i dotjeranog mladića ispeglane košulje i uredne kose, mladića koji zastupa metode suvremenih metroseksualaca, mladića obrijanih prsiju i leđa, mladića koji je znao što je moda, mladića koji je promicao modu 18. st. I sve je bilo dobro, dok mladić nije okrenuo novu stranicu svog smionog života.
Kao veliki prijatelj prisidnika i Imama mladić, imenom Bugi, sjedio je toga dana sam za stolom u menzi očekujući prijatelje, koje je čim su došli pozvao za svoj stol da mu se pridruže u jelu, kad ih najednom, iznenada, kao grom koji je opalio iz vedra neba, službeno otpili i otjera od stola pozivajući dvije kolegice nepoznata kalibra za svoj stol naknadno. To je bio težak udarac za sve nas, udarac kojeg bi se postidio i naš malac iz Ozlja.
Ne shvaćajući što je napravio, pokušao je tada sa 30 kn i jednim bonom podmititi službenog Imama i prisidnika na očigled sviju, što nas je posebno zgrozilo, a ponudio nam je potiho čak i svoje tijelo, a znao je da nismo takva kova. Takva pokvarenost treba da bude hitno skršena!
Post je objavljen 18.10.2007. u 16:00 sati.