Čekajući drugi broj
Sa odmakom od desetak dana ponovno prelistah prvi broj mjesečnika PLAN B, pa, kako niti sada nisam pronašao ozbiljnijih zamjerki, da malo izreklamiram cijeli projekt. Naime, časopis poput ovoga prvi je od takve vrste u RH, pionirski poduhvat u cjelini, jer iako su autori naglasak promocije stavili na dizajn i enorman trud uložen u dizajniranje svake pojedine stranice magazina, ne može se reći da dizajn nije obilježavao i listove tipa Arkzin, a u manjoj mjeri i Nomad i neke druge listove koje je iznjedrila hrvatska ruka. Radi se zapravo o doziranju svega ostalog u pravilnim omjerima, tako da PLAN B nije isključivo politički (poput Arkzina), nije glazbeno-kvaziunderground-pomodan (poput Nomada), nije copy-paste-an sa net-a ili stranih izdanja sličnog tipa (iako je jedna od vrlo pozitivnih strana upravo usmjeravanje na pojedine net izvore i sadržaje - tzv. za one koji žele znati više).
Ukratko; najbolji tekstovi prvog broja su mi nasumičnim redom:
1. Na koljenima pred šalterskim službenicima, Dražene Lejo,
2. Sto godina pod Turcima, dvjesto pod Windowsima, Vedrana Kukavice,
3. Građanin iz dnevnog boravka, Mislava (legendarnog) Bage,
4. Internet je novi prime time, Borisa Ličine Borje,
5. Pogled iz brokerske stolice, Petra Brkića,
6. Kako se kalio Apple, Ante Vukorepe,...itd
Kako sam kritičan po defaultu neću omaniti čak niti na prvom broju, pa bih, ako vrijedni PLAN B-ovci neće zamjeriti, malo opleo recimo Jasnu Nanut i poručio joj da samim tim što piše o Japanu ne znači da će tekst biti zanimljiv i egzotičan. Naprotiv, tekst Lolite iz Tokija - kawaii faktor, mogao sam napisati i ja iz naslonjača vlastite hrvatske fotelje. Neka dotična pokuša prelistati posljednje knjige Velimira Grgića (npr. Katane, lignja, bradavice) pa će shvatiti o čemu pričam.
Drugog bih opleo Bojana Mušćeta i njegove refleksije na precijenjeni i podcijenjeni glazbeni izričaj u Hrvata u tekstu Pret-a-pot-cijenjer, a koji bi se više uklopio u kakav teen magazin iz sredine devedesetih (kada su bendovi koje spominje bili aktualni). Ako je pomislio da je njegov zadatak napisati tekst za ultimativno komercijalan magazin za široke narodne mase, netko od urednika trebao bi ga hitno upozoriti da se ne radi o takovom projektu.
Zaključno; magazin je odličan, čestitke glavnoj urednici (Ana Penović), kreativnom direktoru Borisu Ličini Borji (dizajn je genijalan) i svima koji su doprinijeli nastanku ovog novog magazina, a pretplatit ću se jedino ako javno obećaju da će Mislav Bago ostati kolumnist i slijedećih godinu dana...
Post je objavljen 18.10.2007. u 01:01 sati.