Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rossanna

Marketing


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

(by anna)



Ne palim TV. Ne čitam vijesti na portalima. Ako samo čujem neku njegovu pjesmu ili ako vidim snimke sa njegove sahrane, okinuću plakati i neću se moći zaustaviti. Ovaj post pišem (pored toga što me duša boli) ne bih li pomakla post prije ovog malo niže, jer ne mogu ni otvoriti blog i podnijeti pogled na njegovu sliku...Jučer sam cijeli dan bježala iz kuće...i nisam jedina. Tetka kaže da cijelu noć nije zaspala, Nemirna me zove sad, plače k`o kišna godina (dobro, nju i hormoni pucaju pa joj je sve x2), Triplet mi šalje poruku sinoć da je u behutu...Jučer mi je bio pretežak dan. Nisam vjerovala (poslije rata, gdje sam se nagledala besmislenih smrti za cijeli život) da me nečija smrt može toliko pogoditi. A nisam ni poznavala čovjeka. Tišti me spoznaja da je bio dobar i čist kao zraka Sunca...i da je baš on morao otići. I vjerujem da nisam jedina koju nervira ta nepravda. Nije fer. Ljudi u mom okruženju samo ponavljaju: „Pa gdje baš on?“ Sad mi se čini uzaludnim tražiti smisao u besmislu.

Toše je prošle godine u maju, održao koncert za obnovu Doma mladih u Sarajevu...kultnog okupljališta generacija i generacija ljudi i muzičara koji su živjeli prije njega i koje nije ni poznavao, ali je cijenio njihov rad...I znam da ga danas Sarajlije baš iz tog razloga neće zaboraviti. Bila sam na tom koncertu. I bila sam u tom momentu sretna u životu (Mama Bucka nam je baš prije tog koncerta rekla da čeka Bebu) ali kada je počeo pjevati Zajdi, zajdi...ostala sam bez riječi i desila se reakcija koja mi se uvijek desi kad čujem ono nešto u glasu osobe koja izvodi tu pjesmu, naježim se, oči mi se napune suzama i skupi mi se u grlu. I znam da sam pomislila da je njegov glas dar Božiji.

Mislim da ću i danas da bježim iz kuće.





Post je objavljen 17.10.2007. u 11:11 sati.