Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/deadhoti

Marketing

This dance will hurt like hell-3.dio

Dala sam sve od sebe da ga odgovorim od toga, ostajala sam bez zraka na trenutke, iscrpila sam sebe preklinjući njega da to ne učini. Isrcpila sam svu snagu iz sebe, pokušala ju riječima prenijeti njemu, ne, nije mi bilo žao, jer on je anđeo, znam da će mi kasnije pomoći vratiti snagu tijelu. Uspjeh...
Smiješak mi je tom odlukom na lice izmamio, bila sam sretna jer ću sutra ponovno pričati s njim, vidjeti ću njegove riječi na ekranu. Bila sam sretna jer nije pošao putem izgubljenih.
Prolazili su dani, mjeseci, a mi smo se sve više upoznavali, postajali si nekako bliži nego prije, a ja sam nešto tajila samoj sebi, bojala se uopće to pomisliti. Stalo mi je do njega, ali ne na taj način-mislila sam u sebi. Nisam željela da osjećaji samo tako izađu iz mene, da ih svi vide, a ni sama nisam bila sigurna u to.
Došao je i meni jedan od naj dana u do sada provedenom životu. Koncert meni jedne od najdražih grupa, ujedno i njegova najdraža. Išao je i on na njega, naravno, ali nismo se mogli vidjeti. Šteta-pomislih.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Spremila sam se taj dan kao i svaki drugi, obukla se na brzinu kao i svako jutro prije škole, otišla do najbolje prijateljice i čekala da se ona spremi. Njezin tata nas je odvezao do mjesta radnje, izašle smo iz auta i polako koračale prema glavnom izvoru. Osvrtala sam se oko svoje osi, gledala ljude poput mene, napokon sam se osjećala kao da sam stvarno doma, gdje me nitko ne osuđuje, ali nažalost bio mi je to samo privremen dom.
Našle smo si frendove koji su također čekali da vide ovaj, za nas, veliki događaj. Krenula sam s frendom unutra, išli smo prema toaletu. Naj frendica bila je dolje, slučajno smo se razdvojile. Gledala sam oko sebe, još uvijek u čudu, svi su nekako bili posebni, savršeni, ja sam jedina bila obučena kao i svaki dan, osjećala sam se nekako prljavom.
Krenule smo nas dvije stepenicama prema gore, sporo, držeći se za ruke, gledajući u pod i komentirajući sve uzbuđeno.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Odjednom osjetim nešto čudno, nešto što me natjeralo da pogledam pred sebe bez srama, a vidim ono što nisam nikada ni mislila da će se dogoditi. Ugledam svoga anđela, isto kao i moja najdraža koja je bila pored mene, kao i inače, na istoj valnoj duljini, pogledamo se u isti tren zbunjeno, lagano i tiho prvi put izgovorimo njegovo ime, a onda sa uvjerenjem da je to doista on pogledamo se po drugi put, uzdahnemo i povičemo njegovo ime naglas, bez imalo opiranja, potrčimo prema njemu.
Okrenuo se prema nama, začuđeno nas gledao. Upitale smo ga opet da li je to doista on, i potvrdno je kimnuo glavom, dok sam mu pružala ruku u znak pozdrava. Klecala su mi koljena, ritam srca mi se poremetio, glas mi je podrhtavao dok sam pokušavala uzeti zraka u već ionako zadimljenom prostoru. Njegova reakcija bila je vrlo slična, zapravo gotovo ista, dok sam ga lagano zagrlila i poljubila u oba obraza, iako nekako, kao da nisam bila svjesna što radim, kao da nisam u tom trenu bila svoja, kao da nisam sobom upravljala.
Upoznala sam njegovu bivšu djevojku, pružila joj ruku sa osmijehom na licu, a ona je to tako hladno primila, kao da je moj osmijeh zdrobila ledenom rukom hladnog pogleda. Kao da me u tom trenu željela vidjeti kako se živa u grobu vrtim, pokušavam dohvatiti malo zraka.
Pokušavala sam se što manje na to obazirati, ušli smo svi zajedno unutra.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Počele su druge predgrupe, a svi smo samo čekali glavni spektakl. U međuvremenu sam sa prijateljicom stajala iza njega, gledale smo u njegovu divnu kosu, bila sam sretna što sam napokon dodirnula tu savršenu kosu.
Slučajno sam pogledala prema balkonu na lijevoj strani i ugledala ono što sam tako silno čekala. Pjevač grupe koje sam čekala, glavna atrakcija, meni jedno od nekoliko čuda u mome svijetu. Gledala sam u njega, pomalo suznim očima od sreće, gledala sa opet osmijehom na licu, smješkala se i upijala njegovu ozbiljnost dok je dolje gledao novu mrtvu naciju, svijet koji se skupio u crnini kako bi njemu odali počast, gledao generaciju koja se okupila samo zbog njega, mrtvo gledao u one koje će uskoro voditi kroz svoje riječi pjesama, a oni će to posesivno upijati. Gledala sam i ja dalje u njega, onako mrtvo, upila sam mrtvilo njegova pogleda koji je došao i do mene, gledali smo se u oči nekoliko sekundi, uzimala sam hladnoću njegova osmijeha koji sam valjda ja izmamila na njegovo lice. Onako slatko, podrugljivo, naravno smatrao me nižom od sebe, baš kao što sam ja njega smatrala bogom.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

U međuvremenu smo se već zagrijali za ono što smo nestrpljivo čekali, čekali da stupi naš bog na pozornicu, dozivali ga njegovim pjesmama. Došao je i on, napravio ono što smo očekivali i održavao mrtvilo atmosfere punih sat vremena. Došla je i ponoć, a mi smo morale ići iz nebitnih razloga. Bila sam sretna jer sam vidjela što sam htjela, čak i više od toga, upoznala sam svoga anđela. Mislila sam si kako nam je ovo prvi i zadnji put što smo se vidjeli, postala sam tužna, ona uzbuđenost je prebrzo nestala....


Danas, u ovom trenu žive razdvojeni u ljubavi u kojoj možda kasnije više neće moći uživati...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Post je objavljen 16.10.2007. u 18:31 sati.