Pregled posta

Okrugljak: E ljudi, pa ovo i nije tako loše!

Nakon što smo osvojili Špičasti vrh odlučili smo se vratiti u Brod Moravice i krenuti na istok, par sela dalje bio je početak uspona za Okrugljak. Eto, 10-ak minuta autom i evo vas podno novog izazova. Evo karte...



Ovaj puta donijeli smo odluku gdje ćemo ići čak dva dana prije pa smo imali vremena proučiti situaciju na terenu. Moj omiljeni Planinarski forum opet mi je bio polazna točka naših planinarskih istraživanja. Kako su tamo pojedini sudionici rasprave bili prilično kritični prema vrhu, očekivali smo najgore. No, moram odmah priznati, nama se baš svidjelo. Ne znam jel vrh zaista sladak ili smo "vidjeli gore", no, mi smo bili daleko od razočaranja.

Prvo, selo MalE DragE je prekrasno, tajnovito mjestašce s prekrasnim kućama... Postoje neke markacije oko crkve koju ćete naći u središtu sela, ali ih ignorirajte i krenite par metara dalje do ove ulice. Tu desno skrećete!



Mi smo parkirali odmah na ulazu u ulicu, neki je bunar tamo pa smo ga mi iskoristili kao stol za kruha-paštete.



Imali smo sreće i s ljudima u selu. Čim smo izašli iz kola, prilazi nam čovjek i veselo dobaci "Okrugljak?" i mi s njim odmah priču, uputio nas iako je dalje sve bilo lakše. Inače, možete produžiti još jedno 300-tinjak metara dalje tom ulicom i parkirati negdje na šumskom putu, ali nema potrebe.

Kao što vidite na toj gornjoj mapi, zapravo ćete ohoho obići brdo da bi ste se popeli na vrh, stalno idete s boka i motate li ga motate...




Što se tiče kritika da je staza zapuštena, vjerojatno je zbog jesenskih (ne)prilika dosta toga bilo prirodno "pokošeno". U drugoj petini puta ima grana po stazi, ali vidjeli smo puno gore. Ovo lagano ispreskačete, učini vam put malo zanimljivijim, a ne da pognute glave/šutke kročiš kroz šumu. Čak smo i sunca imali, ono dopiralo sunce do nas, što je stvarno luksuz po šumskim putovima.


Evo ti lošiji dijelovi puta:



Šikara





Zatim ćete nakon pola sata izbiti na neku široku šumsku cestu, čudili smo se da ona nije bila dio puta do gore, baš je dobro izgledala hehe...



Njome idete još par minuta dok ne vidite markaciju i oznaku za vrh. Doći ćete na jednu čistinu i naći malu oznaku blago ulijevo (na slici ovaj "šumski prolaz" lijevo na slici).





Svijetla i lijepa šuma.





I onda....



... zlatni žig!! Koji smo mi sretnici!




Trebalo nam je 65 minuta do vrha. Nema vidikovca pa smo izlupali žigove i vratili se nazad kako bi stigli obići još Orlove stijene.

Kad smo se spustili na početak sela, sreli smo gospođu koja stanuje baš u toj ulici s kojom smo započeli naš uspon i fino smo s njom proćaskali. I ona nam je dala praktične informacije kako doći do Orlovih stijena. Zapravo, i nije bilo potrebe, jer ćete se i bez tih uputa snaći. Postoje i markacije i table s nazivima mjesta. No, opet, uvijek je lijepo kad s nekim možeš srdačno popričati.

Za kraj, slatka gljivica... ili možda nije?

Vrh: 886 m Markacije: Korektne Žig: Nov novcat, pozlaćen Vrijeme do vrha: 65 min. Opasnosti: Eventualno prepreke na stazi, šikara Životinje: Neki vidjeli srne. Ja ne. Vidikovac: Nema. Sve u svemu: Simpatično.

Post je objavljen 19.10.2007. u 09:18 sati.