Za početak kažeš kako moramo razgovarati. Ona je nervozna, a ti joj kažeš kako je to samo razgovor. Ona ti se ljubazno nasmješi, a ti samo nastaviš buljiti pred sebe. Na desno vidiš priliku & taj prozor se otvara dok ona kreće lijevo i ti ostaješ pri svome. Između redova straha i krivnje ti se počinješ pitati zašto si uopće došla?
Gdje sam pogriješila? Izgubila sam prijateljicu. Negdje uz put u ogorčenosti.. A ostala bi uz tebe kad god treba, cijelu noć.. Had I known how to save a life?
Pusti ju da shvati kako ti znaš što je najbolje, jer na kraju .. ti ipak znaš što je najbolje. Pokušaš se provući pored njezine obrane bez dopuštanja ikakve nevinosti. Izložiš joj ponovno listu svega što je loše & svega što te boli, sve one stvari koje si joj govorila i do sad. A možeš se samo nadati & moliti da te čuje..
Gdje sam pogriješila? Izgubila sam prijateljicu. Negdje uz put u ogorčenosti.. A ostala bi uz tebe kad god treba, cijelu noć.. Had I known how to save a life?
Kako moj glas polako raste, njezin postaje tiši. Jedan posljednji, konačni izbor.. Ideš dok ti puta ne ponestane ili se slomiš s onima koje slijediš. Ona će učiniti jednu ili dvije stvari, a priznat će sve ili će reći da nije više ista.. A ti ćeš se samo pitati zašto si uopće došla?
Gdje sam pogriješila? Izgubila sam prijateljicu. Negdje uz put u ogorčenosti.. A ostala bi uz tebe kad god treba, cijelu noć.. Had I known how to save a life?
Post je objavljen 14.10.2007. u 19:55 sati.