Za ne vjerovati! I treća noga je pala!
Gosđi Dragici (cijenjenoj mi majci) su jednostavno otkazale komande i umjesto obilaska zagorskih bregi, obilazila je hitne službe. I na kraju završila na kirurgiji. Pa u gipsaoni. Gips meštar se već hvata za glavu. Veli on: - pa kaj je to s vama uskouličancima?
Veli moja mama:- je, ja sam već treća.
- A ne, nato će on - gosđo, vi ste četvrta. Neki dan smo imali i jednu ruku.
I tako vraćajući se uzbuđene i u upitniku, uparkiravamo se u Ulicu istovremeno sa susjedom Labašem. Stanemo mi, stane i on. Otvori vrata moja Dragica, otvori vrata on. Ona izbaci bijelu nogu, on izbaci bijelu ruku.
Kod njega je to pak posljedica adaptacijskih poslova i odmjeravanja snage s kamenjem.
Ja sad mamu držim na tavanu, to mi je najsigurnije. Jer mora mirovati. I sad nema šanse da mi zbriše od objektiva. A ozbiljno pripremam onu izložbu Gips u Uskoj. Samo dok mi se vrat sinko i fotić s puta. Poslalo ga u Den Haag.
Post je objavljen 14.10.2007. u 19:21 sati.