Marketing
Platak-Risnjak-Lazac-Snježnik-Platak
Dogovor za trasu pao je u nedjelju na večer, kada smo sjedili u Picassu i čekeli da nekoga od nas izvuku kao dobitika Citroena Picasse. Dobili smo šipak.
Bilo nas je 5. Prvobitni dogovor bio je da idemo na 2 dana i da spavamo na Risnjaku, gore u domu. No kako nisu svi mogli dogovorili smo se na 1 dan, na ubitačnu turu.
Ujutro oko 8 smo već bili na Platku. Prije doma izašli iz auta na onaj vidikovac, ili što je već. Ima čeka koja se ljuljala od snažnog vjetra. Ne da je puhalo...kosti je probijalo. Skoro smo se razuvjerili no hrabro smo navukli puno robe na sebe i krenuli pravo na Risnjak.
Šuma je prekrasna, osjeća se gotovo zimski zapuh. One gorostasne bukve ponosno su uzdizale svoje gole, vijugave grane prema nebu.
Tlo je bilo prekriveno debelim slojem lišća...
Dosta staze ide se po bijeloj cesti što je dosadno i monotono. Tada smo došli na raskrižje G Jelenje-Platak-Risnjak- još je nešto bilo ne sjećam se. Negdje sam pročitao ime tog mjesta (Medvjeđe nešto..) ali se ne sjećam pa ako netko zna neka komentira.
E tu je staza mnogo uzbudljivija ide se po šumskom putu a uskoro se dođe i na dio gdje se ide po šumi (nema kozjeg puta). Mjestimično je puhao jak i hladan vjetar, no hrabro smo koračali dalje. Pratila nas je magla, kao iz bajki...
Popeli smo se i na Vidokovac no nismo nista vidjeli od magle. Negdje 10 minuta skrene sa glavne staze.
Prije samog doma Risnjak izlazi se iz šume i dolazi na predio gdje ima dosta jelvi i nekog raslinja koje pokriva tlo, isto zimzeleno, ne znam što je to. Visoko je preko pola metra isto neki bor.... Nakon penjanja po stijenama silazi se sa staze i dolazi na livadicu gdje je smješten dom. Ugodno sam se iznenadio jer se dom ne vidi sa staze, osim kad se stupi na livadu. Prekrasan je, samo mi se činio manji nego sa slika koje am gledao. Ušli, najeli se i popili po čaj.
Dom je lijepo uređen no osjeti se zapuh iz wc-a L.
Platili upad u park, spremili se i krenuli se penjat prema samom vrhu. Dosta je strmo ali prekrasno! Nakon 15ak minuta bili smo gore. Moram priznati da sam prije vrha sreo sajle za pomoć prvi put i da mi je to dodatno uzbudilo uzbuđenje.
Napokon smo došli na vrh i tada se već bilo razmaglilo. Pogled na nizinu i okolne vrhove super je a još ljepši dolje na dom.
Gore smo se zadržali oko pola sata, spustili se do doma i krenuli prema Snježniku. U početku to je staza kojom smo došli sve do Griča, vrha koji je ujedno i raskrižje za Risnjak, za Snježnik i za Lazac. Krenuli prema Lascu, to je u biti spuštanje po šumi. Oko 1:45 min ako se dobro sjećam. Prije samog izlaza iz šume ulazi se u crnogoričnu šumu koja daje potpuno novi dojam. Zatim se izađe na veliku ravnicu gdje je neka kuća. Već smo bili dosta umorni i nije nam se dalo ići da vidimo što je to. Na cesto za Gerovo je.
Prešli je i opet se počeli penjat prema Snježniku. Došli do Srebrnih vrata i odlučili se na kraću varijantu puta, 30 min.
Umrli do gore, došli do napuštenog domaL. Prekrasan je, stvarno šteta da propada. Čitao sam da se izdvojila određena količina novca i da će se počet nešto radit po njemu. Prava stvar.
Od nas 5, samo nas se 3 popelo na sami vrh. Kako je puhalo.... bilo je stvarno prehladno. Žig je zabetoniran gore alki je u jako lošem stanju. Treba ga dobro namočiti i jako pritisnuti obilaznicu da se išta razazna...vidjeli Risnjak, Učku i susjedni vrh Guslicu. Gore je kako sam čuo neka vojna kuća, napuštena.
Put do auta bio je mukotrpan i nadasve dosadan. To je uglavnom hodanje po širokoj bijeloj cesti bez kraja. Prema Risnjaku smo krenuli u 8:25 a u dom ušli u 19:00. Popili topli kakao i po 2 porcije šlaga jer nas je na putu od Lasca gore počela trest nestašica slatkiša...
Post je objavljen 14.10.2007. u 19:02 sati.