Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/loncarstvo

Marketing

Stigli smo i do samih proizvoda. Naša lončarska povijest obiluje predmetima specifičnih formi i ukrasa. Pogledajte...

4. LONČARSKI PROIZVODI

POSUĐE I PRIMJENA
Lončarsko posuđe prvenstveno je zadovoljavalo uporabne kriterije budući da je bilo nužno potrebno u svakodnevnom životu stanovništva a tek nakon toga imalo je i estetsku funkciju. Svaki je predmet na najbolji mogući način bio oblikovan za svoju namjenu.
Konkretno, za kuhanje jela radilo se posuđe prema vrsti ognjišta pa se za pripremu jela u krušnim pećima izrađivalo posuđe trbušasta oblika sa uskim dnom i široka otvora sa izbočenim obodom. Zbog uskog dna u odnosu na gornji dio posude takvo se posuđe u krušne peći stavljalo pomoću posebno napravljenih vila. S pojavom štednjaka u domaćinstvu počelo se izrađivati posuđe sa širokim dnom i jednom ili dvije ručke a neke su od njih imale i poklopce. Za otvoreno ognjište izrađivalo se plitko posuđe sa tri noge i dugom drškom u kojima se uglavnom peklo krumpir, meso ili jaja. Do pedesetih godina 20. stoljeća a u pojedinim slučajevima i kasnije taj se tip posuda upotrebljavao i za pripremanje jela na poljima kada se za većih radova nije hrana donosila od kuće.

Posuđe se dijelilo na ocakljeno i neocakljeno.

Neocakljeno se uglavnom izrađivalo od crvenkaste gline često slabije kvalitete a moglo je biti bez uresa ili sa uglavnom geometrijskim ornamentima. Veće posude iz ove skupine korištene su za čuvanje sjemenja dok su manje uglavnom služile za pripremu hrane na otvorenoj vatri.

Bonja – oveća trbušasta posuda ovalnog oblika s relativno malim dnom i kratkim uskim grlom. Ima ručku na sastavu grla i trbušnog dijela koja ne služi za nošenje ili podizanje pune posude. Izrađuje se od crvenkaste, rjeđe od bjelkaste gline. Ima desetak litara zapremnine a na grlu se u pravilu nalazi konični poklopac.
Služi za spremanje sjemenja i zrnja te za sipku hranu.
Radi se, uz srabljivec, o najinteresantnijoj posudi zagorskog lončarstva koja po obliku izvedbe i po funkciji odgovara analognoj posudi iz kasnog Letena značajnoj za keltske nalaze u zadnja dva stoljeća prije nove ere na prostoru današnje Švicarske preko Češke duž zapadnog ruba Panonske nizine. Nefunkcionalne ručke vjerojatno su kasniji, više estetski, dodatak.

Lonec – veliki trbušasti lonac široka otvora i uska dna sa dvije kratke vertikalne ručke pričvršćene ispod trbuha. Najčešće pojačan sa nekoliko reljefnih obruča sa utiscima prstiju. Izrađuje se od svjetlije crvene gline. Visine oko 58, promjera trbuha oko 52 cm.
Služi za spremanje zrnja.

Kuhač ili črni lonec – trbušasti lonac široka otvora sa ili bez dvije ručke. Izrađuje se od žilave i masnije gline. Najčešće ga se oplete žicom.
Služi za kuhanje na otvorenoj vatri a od uporabe na otvorenom ognjištu takvi lonci pocrne po čemu su i dobili naziv.

Srabljivec – valjkasta vrč sa širokim dnom i malim obodom i izljevom. Ima jednu vertikalnu ručku. Površina mu je izrazito hrapava.
Koristi se kao vrč za vino. Uz bonju najinteresantniji proizvod zagorskog lončarstva čija se tehnologija izrade i hrapava površina može usporediti sa hrapavom površinom iz Latena dok mu oblik odgovara srednjovjekovnom inventaru. U lončarstvu Hrvatskog zagorja srabljivec je jedina posuda gdje se glini dodaje neki dodatak, konkretno fini riječni pijesak najčešće iz rijeke Bednje. Ime srabljivca dolazi od njegove hrapave površine.

Svinjščak – lonac uska dna sa trbušastim trupom u gornjem dijelu. Otvor širok sa izljevom i izvrnutim uskim obodom. Izrađuje se od crvenkasta glina. Visine oko 23, promjera trbuha oko 32 cm.
Koristi se kao lonac za kuhanje hrane svinjama i najčešće je opleten žicom.

Vrč – trbušasti visoki vrčevi ljevkasta grla i uleknuta izljeva na obodu. Ima okomitu ručku. Izrađuje se od svijetle gline sa najčešćim ukrasima u obliku ravnih ili valovitih linija iznad trbuha. Ima zapremnino od oko 10 litara. Visine oko 43, promjer trbuha oko 30 cm.
Ovi se vrčevi koriste za donošenje većih količina tekućine sa izvora ili slično.


Ocakljeno posuđe daleko je brojnije a imalo je vrlo različitu primjenu primjenu.
Prema lončarevoj zamisli posuđe je moglo biti i djelomično ocakljeno. Najčešće se iznutra ocakljivalo a izvana je ostajalo neocakljeno iako su se pojedini uglavnom viši predmeti ocakljivali samo izvana.

Baja za mast – bačvasta posuda lagano trbušasta oblika sa širokim otvorom i dnom. Dvije vertikalne ručke u gornjem dijelu. Obavezno s poklopcem a najčešće i opletena žicom. Obično nešto veća: visine oko 38, promjera trbuha oko 30 cm.
Ova posuda služi za čuvanje masti.

Bidra ili bidrica – mala zdjela kaneliranih bokova. Izrađuje se od crvenkaste gline. Najčešće iznutra bezbojno ocakljena sa ili bez ornamenata po dnu. Ukoliko se engobira, ukrasi najčešće u obliku biljnih motiva.. Vanjska se strana najčešće ne ocakljuje. Visine oko 7, promjera oboda oko 17 cm.
Služi za pečenje kolača, posebno povodom Božića ili Uskrsa.

Cedilka – posuda zdjelasta oblika sa dva horizontalna prihvata. Dno i bokovi imaju rupice. Najčešće se izrađuje od crvenkaste gline iako može biti i finija svjetla glina. Uglavnom bezbojno ili zeleno ocakljeno i bez ukrasa. Visine oko 10, promjera dna oko 17, promjera oboda oko 32 cm.
Služi kao cjedilo za ispiranje kuhanog tijesta i sličnog.

Cej za repu – posuda trbušasta oblika i široka otvora s dvije vertikalne ručke u gornjem dijelu trbuha. Ocakljen najčešće tamno zeleno i bez ukrasa. Visine oko 37, promjera trbuha oko 30 cm.
Služi kao posuda za kiseljenje repe.

Cimplet ili cimpret – okrugla posuda niskih stranica. Izrađuje se najčešće od svijetle gline. Ocakljen bezbojno i ukrašen cvjetnim motivima ili rozetama po dnu. Visine oko 7, promjera oko 42 cm.
Služi za pečenje kolača, mesa i druge hrane.

Lonček – slabo trbušast lonac široka dna i otvora s oblučnom ručkom. Izrađuje se od crvenkaste gline. Ocakljen uglavnom smeđe ili zeleno; ukoliko je engobiran po trbuhu ima biljne motive kao ukrase. Može imati končasti poklopac.
Ovakvi lončeki služe za nošenje hrane težacima u polje.

Lonec za kuhanje – slabo trbušast lonac široka dna i kratka vrata sa širokim otvorom. Ima vertikalnu ručku. Uglavnom se izrađuje od bijele gline; ukoliko se izradi od gline druge kvalitete obleva se bajsom. Iznutra ocakljen bezbojno ili žuto a izvana može biti opleten žicom. Visine oko 22, promjera oboda oko 23 cm.
Služi za kuhanje svih vrsta namirnica, a budući da je izrađen od bijele zemlje smatra se boljim (finijim) loncem za kuhanje.


Kraljeki ili dvojke – dvije trbušaste posude široka dna i otvora spojene ručkom. Izrađuju se od crvenkaste gline. Ocakljuju se u svim varijantama. Ukoliko su engobirani ukrašavaju se biljnim motivima.
Služe za nošenje dvije vrste jela težacima u polje.

Kuglof ili kuglovnjak ili kuglovnjača – duboka zdjela kaneliranih bokova sa stožastom izbočinom u sredini. Izrađuje se najčešće od svijetle gline. Najčešće iznutra bezbojno ili žuto ocakljeno. Izvana najčešće neocakljeni. Rijetko kada ima kakav ukras. Visine oko 12, promjera oboda oko 43 cm.
Služi za pečenje kolača, posebno za Božić i Uskrs.

Lonac za vrhnje – trbušast lonac kratka vrata i široka otvora sa izljevom na obodu. Ima vertikalnu ručku. Najčešće izvana engobiran i sa biljnim ukrasima ili samo žuto ocakljen. Ponekad između vrata i trbuha linije kao ukrasi i bezbojno ocakljen. Visine oko 16, promjera trbuha oko 15 cm.

Maslenka ili tunjka ili tujica ili tunjica ili stepka – s obje strane relativno trbušasta, lagano sužena vrata i dosta široka grla koje završava s rubom prema van. Ručke su sa svake strane i okomito postavljene na sam rub. Poklopac je u obliku male zdjelice na čijem je dnu probušena rupa kroz koju ide štap i drvena pločica sa rupicama. Gotovo uvijek je ocakljena iznutra najčešće bezbojno ili u svjetlijoj boji a izvana tamno zeleno. Visine oko 28, promjera trbuha oko 16 cm.
Služi kao posuda za izradu maslaca.

Medenica – široka zdjela kaneliranih stranica a ponekad i kaneliranog dna. Izrađuje se od crvenkaste gline. Iznutra je engobirana uz biljne ali i druge motive. Ponekad ocakljena žuto ili žučkasto smeđe bez ukrasa. Izvana ponekad neocakljena. Visine oko 12, promjera oboda oko 43 cm.
Služi za pečenje kolača najčešće od dizana tijesta.

Mudrijaš ili varalec – svojevrstan vrč koji na grlu ima rupe a obod je zadebljan sa kanalom iznutra i povezan s ručkom. Na obodu su i tri siska. Izrađuje se od crvenkaste gline iako u finijoj varijanti može i glina bolje kvalitete. Ocakljen uglavnom žutozeleno ili u drugim varijantama. Ponekad po tijelu ima natpise prema željama naručitelja ili prema nahođenju majstora. Visine oko 13, promjera trbuha oko 11 cm.
Služi za klađenje i zbijanje šala jer onaj koji iz njega pije mora znati koji je od više otvora pravi inače se polije.

Peharec ili pehar – trbušasti vrč široka grla sa uleknutim izljevom na obodu. Ima vertikalnu ručku. Izrađuje se d crvene gline. Engobiran, ukrašavan i ocakljivan na najrazličitije načine. Ponekad u raznim varijantama natpisi ili netipični ukrasi što su želje naručioca ili nahođenje majstora. Visine oko 19, promjera trbuha oko 14 cm.
To je vrč za vino.

Piskr ili piskrček – lonac trbušasta oblika s velikim otvorom i naglašenim vanjskim rubom. Unutrašnjost je najčešće ocakljena žuto smeđe a izvana je opleten žicom. Visine oko 14, promjera oboda oko 12 cm.
Služio za pripremanje različitih jela.

Protfan ili protvan – oveća posuda ovalna ili koliko toliko pravokutna oblika. Ima ravno dno i relativno ravne kutove te niske stranice. Ponekad ima mali prihvat na jednoj strani. Dužine oko 35, širine oko 20, visine stranica oko 7 cm.
Služi za pečenje svakovrsne hrane u pećnici.

Puranščica ili škrljak ili riglja ili purenarka ili puranjka –posuda duguljasta oblika sa uzdignutim uzdužnim stranicama. Ima žlijeb i izljev s jedne (šire) strane i okomitu ručku s druge (uže) strane. Ocakljena najčešće tamno zeleno iznutra dok je izvana najčešće neocakljeno i opletena žicom. Visine oko 45, dužina oko 41 cm.
Služi za pečenje purana po čemu je i dobila ime iako se u njoj može peči i drugu živad.

Rajica – lonac trbušasta oblika i široka otvora sa naglašenim obodom. Iz oboda je izvedena široka ručka okomito pričvršćena s vanjske strane trbuha. Ocakljen najčešće svijetlo žuto ili zeleno. Visine oko 20, promjera trbuha oko 18 cm.
Lonac za mlijeko.

Rajnglica –

Ronek – relativno plitka posuda sa tri nožice i dugačkom drškom. Iznutra najčešće zeleno ocakljen a izvana neocakljen i opleten žicom. Visine oko 13, promjera oko 20 cm.
Služi kao posuda za kuhanje na otvorenoj vatri.

Ročka ili muzana ili muzanjka ili muzajnka – trbušast vrč kratka vrata i široka na van izvinuta oboda sa duboko uleknutim izljevom. Ponekad je izljev bio posebno napravljen na trbuhu. Otvor je napola zatvoren ravnom pločom. Ima vertikalnu ručku i opleten je žicom. Izrađuje se od crvenkaste gline. Najčešće smeđe ocakljen iako može biti i zeleno ili žutosmeđe. Visine oko 26, promjera trbuha oko 20 cm.
Služi za nošenje vode u polje. Polu zatvoren otvor sprečava da se voda pri nošenju izlijeva.

Sirnica – okrugla zdjela s dvije vertikalne ručke i rupicama koje najčešće sežu do polovice posude iako mogu biti napravljene skroz do gornjeg ruba.. najčešće zeleno ocakljena. Visine oko 10, promjera oboda oko 31 cm.
Služi za cijeđenje sira.

Šalica – niska i široka sa okomitom ručkom. Izrađuje se najčešće od crvenkaste gline iako može biti i od gline bolje kvalitete. Iznutra i djelomično izvana najčešće bezbojno ocakljena. Ponekad engobirana i ukrašena različitim ukrasima. Visine oko 7, promjera oko 12 cm.
Služi za ispijanje mlijeka, čaja i sličnog. U samom početku izrađivane su od obične gline i bezbojno ocaklivane da bi se s vremenom počelo sa njihovim ukrađavanjem u najrazličitijim varijantama. Poneki su lončari na njih ispisivali uobičajena imena kako bi ih se odabralo prema imenu nekog od članova obitelji.

Štublek ili štubljak – vrč relativno uska dna, lagano trbušast sa širokim grlom. Ima jednu vertikalnu ručku koja seže od ruba oboda do polovice trbuha. Izrađuje se od crvenkaste gline. Najčešće iznutra bezbojno ocakljen a izvana žuto ili zeleno. Također je često iznutra i izvana bezbojno ocakljen s koncentričnim krugovima između grla i trbuha. Visine oko 24, promjer trbuha 16 cm.
Služi kao posuda za kiseljenje mlijeka. Prema tvrdnjama jedna od najboljih posuda korištena u tu svrhu uopće.

Štuca – vrlo trbušasta posuda relativno uska dna i vrlo uska grla s jednom ručkom koja seže od vrha grla do pola trbuha. Najčešće je ručka iznutra šuplja a na samom je vrhu, na mjestu gdje okomiti dio prelazi u vertikalni, izveden pipac na koji se pilo dok grlo služi samo za ulijevanje. Najčešće ukrašena geometrijskim ornamentima u vidu valovitih linija, koncentričnih krugova i točaka izvedenih u gornjem dijelu trbuha. Najčešće zeleno ocakljena. Visine oko 28, promjera trbuha oko 22 cm.
Služi za čuvanje i prijenos tekućina; najčešće vina ili vode. Prilikom radova na polju u štucama se nosilo piće jer zadržava temperaturu a po potrebi su je zakapali u zemlju da bi još bolje držala temperaturu.
Štuce su služile i za pravljenje ulja i masti od lanenog sjemenja. Nema pouzdanih podataka da se to radilo u Zagorju ali ima da se radilo u Sunji. U štucu se stavilo sjemenje lana, iskopa se rupa u zemlji u koju se stavi prikladna posuda a štuca se začepi kudjeljom i okrene grlom nadolje u postavljenu posudu te se sve zajedno zagrne zemljom. Na površini zemlje loži se vatra cijeli dan sve dok se sjemenje ne pretvori u ulje ili mast koja može izlaziti kroz kudjelju i kapati u pripremljenu posudu. Dobiveno se ulje upotrebljava kao zaštita za konje i krave koji se s par poteza kistom premažu po cijelome tijelu da ih ne napadaju muhe jer ih odbija intenzivan miris ulja.

Štuca octenka ili octenjka – izvedbom gotovo jednaka kao i klasična štuca osim što ima izljev sa strane nazivan cecka ili cec nasuprot vertikalnoj ručki koja je u ovom slučaju uvijek klasična ručka bez šupljine. Ponekad joj je otvor nešto širi sa poklopcem od pluta. Izrađuje se od kvalitetnije bijele gline. Iznutra bezbojno ocakljena a izvana zeleno sa geometrijskim ornamentima u obliku linija kao ukrasima. Visine oko 30, promjera trbuha oko 23 cm.
Služi za čuvanje octa. Ponekad se izrađuju različite veličine za različite količine i potrebe; od vrlo velikih za skladištenje većih količina octa do manjih u kojima se držalo ocat za potrebe u kuhinji.

Tanjur – plitke ili duboke forme. Izrađuje se od crvenkaste gline. Najčešće ukrašen gusto nanizanim vijugavim linijama napravljenim izvlačenjem bajsa nazupčanom kožicom. Bezbojno ocakljen. Promjera oko 20 cm.
Služi za konzumiranje gotovo svih vrsta jela iako su se određena jela kao primjerice žganci s mlijekom ili sir i vrhnje jeli uglavnom iz manjih zdjelica a ne iz dubokih tanjura.
Tanjure za svakodnevnu upotrebu izrađivali su domaći lončari dok se s vremenom u domaćinstvima znalo naći i posuđa tvorničke izrade koje je stajalo na policama ili u staklenim vitrinama ili gredencima a upotrebljavalo se samo za goste ili na blagdane. Siromašniji su to posuđe dobivali ili jeftinije kupovali u tvornicama kao robu s greškom dok su je imućniji kupovali u dućanima.

Trinoga ili trenog ili dreifus – plića zdjela na tri noge s vertikalnom ručkom i izljevom na jednoj strani. Ima naglašen vanjski rub. Najčešće žuto ili zeleno ocakljen iako može biti i bezbojno. Izvana gotovo uvijek opleten žicom. Visine, s nogama, oko 13, promjera oboda oko 32 cm.
Služi za kuhanje na otvorenoj vatri; najčešće za zapršku.

Vandlin ili vanglek ili vajdlin– zdjelasta posuda sa jednom ili dvije vertikalne ručke u gornjem dijelu posude a ispod oboda i sa širokim izljevom. Iznutra najčešće engobiran bijelo i sa biljnim ukrasima. Ocakljen iznutra bezbojno a izvana neocakljen. Visine oko 20, promjera oboda oko 40 cm. Može biti manji kao i veći ovisno o potrebama.
Služi za ispiranje salate i drugog povrća. Nekada je korišten i za pranje suđa.

Veklin – uska duguljasta posuda kaneliranih bokova. Izrađuje se od crvene gline. Najčešće bez ukrasa i bezbojno ocakljen. Ponekad engobiran i sa biljnim ukrasima. Visine oko 7, širine oko 15, dužine oko 40 cm.
Služi za pečenje dizanog tijesta u obliku štruca.

Vrč za vodu – trbušasti sa ljevkasto proširenim otvorom i izljevom te jednom vertikalnom ručkom. Izrađuju se od crvenkaste gline. Ponekad ukrašen sa geometrijskim motivima ili sa cvjetnim grančicama. Najčešće ocakljen smeđe ili zeleno i bez ukrasa. Visine oko 30, promjera trbuha oko 24 cm.
Služi za držanje vode u kuhinji ili za donošenje vode sa bunara ili izvora.

Vrnjak – posuda uska dna, vrlo trbušasti u gornjem dijelu i sa širokim otvorom sa dvije ručke. Često ima konični poklopac. Izrađuje se od crvenkaste gline. Najčešće ocakljen tamno zeleno i bez ukrasa. Ponekad unutrašnjost može biti žutosmeđa. Visine oko 24, promjera trbuha oko 28 cm.
Služi kao posuda za spremanje masti i druge hrane. Slični vrnjaku je i lonac za spremanje masla samo što je on najčešće više ukrašen sa linijama ispod oboda ili sa biljnim motivima.

Zdjela – plitka ili dublja okrugla ili ovalna posuda. Izrađuje se od crvenkaste gline iako se ponekad koristi i glina bolje kvalitete, najčešće bijela. Vrlo je različito ukrašena: oko bokova valovita linija, na dnu rozeta izvedena bajsom, biljni motivi... Najčešće bezbojno ocakljena iako i ocaklina može biti u različitim bojama. Visina i promjer razlikuju se od zdjele do zdjele.
Služi za serviranje salate ili drugih jela ili kao ukras. Bogatstvo formi i ukrasa najveće je upravo kod zdjela i stvar su nahođenja majstora ili želja kupaca.
S vremenom se zdjele, kao i tanjure, u nekim domaćinstvima znalo naći i kao posuđe tvorničke izrade koje je na policama ili u staklenim vitrinama ili gredencima čuvano za goste ili za upotrebu na blagdane. Siromašniji su to posuđe dobivali ili jeftinije kupovali u tvornicama kao robu sa greškom a imućniji su kupovali u dućanima. Za svakodnevnu upotrebu korištene su zdjele koje su izradili lončari.

S vremenom se među proizvodima moglo naći i stranih utjecaja, najčešće slovenskog i njemačkog (austrijskog) jer su lončari sve više radili po stranim predlošcima i za strane naručitelje. Forme su najčešće ostajale iste uz eventualne manje izmjene dok se promjena odražavala na ukrasima i bojama koji su prilagođeni stranim kupcima.


OSTALI LONČARSKI PROIZVODI
Lakovnica – veliki lijevci za pretakanje vina.

Kahle – predmeti četvrtasta oblika. Nekada su izrađivane uglavnom od crvenkaste gline koja se iznutra najčešće bijelo engobirala, a izvana zeleno ili bijelo ocakljivala. Veličine 16 x 16 cm.
To su keramičke odnosno kaljeve ploče za sobne peći. U 19. stoljeću javljaju se obrtnici specijalizirani za ovaj posao koji su kahle izrađivali i od drugih vrsta gline. Posebno efektne su izrađene od bijele gline i bezbojno ocakljene.

Kokot – radi se o ukrasnim pijetlovima od crvene pečene gline koje su ljudi po selima stavljali na vrh svojih kuća.

Kotel i klobuk – kotao je velik s uskim dnom, u gornjem dijelu trbušast i s plosnatim ramenima. U široki otvor na vrhu stavlja se poklopac ili klobuk u obliku spljoštene kugle sa širokom valjkastom cijevi koja se malo ukoso spušta prema dolje. Najčešće iznutra žuto ocakljeni. Izvana ostaju neocakljeni i opleteni žicom. Kotao: visine oko 45, promjera trbuha oko 51 cm. Klobuk: visine 23, širine 28, dužine cijevi 32 cm.
Kotao i poklopac kotla služe za pečenje rakije.

Okarina – sviralo duguljasta oblika sa probušenim rupama po stjenkama. Ukupne dužine oko 14 cm.
Radi se o vrsti dječje svirale, odnosno o svojevrsnom instrumentu.

Špricalka - trbušasta posuda kratka i tek neznatno naglašena vratnog dijela sa širokom ručkom i rupičastim izljevom na trbušnom dijelu posude. Izrađuje se od crvene gline.
Koristi se kao kante za zalijevanje cvijeća i za polijevanje lanenog i konopljanog platna pri bijeljenju na suncu.

Teglin s tacljom – umjereno trbušasta posuda valovita oboda. Izrađuje se u jednom komadu sa tanjurićem ili je tanjurić odvojen od tegle. Za izradu se koristi crvena glina. Najčešće izvana zeleno ili bezbojno ocakljen. Visine oko 17, promjera tanjurića oko 14 cm.
Ukoliko je u jednom komadu sa tanjurićem služi kao ukrasni lonac za cvijeće. Ukoliko su tanjurić i tegla odvojeni, tegla najčešće ima na dnu rupu i služi za sadnju cvijeća.

Vrenjača – služila je za pomaganje pri vrenju vina.

Žlabrača ili žlaburača ili žveglica ili kokotiček – igračka najčešće u obliku ptica ili pijetlova iako su se izrađivale i u obliku drugih životinja (zečeva, svinja, krava…). Stavljanjem vode i puhanjem proizvode zvuk nalik žuborenju vode po čemu su i dobile ime.
Lončari su izrađivali i druge igračke tipa «zajca kao mužakanta» te golubinjake i ftičeke po čemu se isticao Joža Rudnički koji ih je ukrašavao drvenom daščicom ili nazubljenim kotačem od ure a postali su toliko popularni da ih je imala gotovo svaka kuća.


Post je objavljen 14.10.2007. u 14:35 sati.