Noćas ima da se vinem
Da ti skinem
Sa Zvjezdanog Neba
Ako treba
I Velikog i Malog Medvjeda
Da te niko, osim mene, ne gleda
Očima, prepunim Ljubavnoga Sjaja
Pogledom koji sve topi i osvaja
I koji te svlači
Dok privlači
Svojom Magnetnom Silom
Noćas, ima da te zovem
Svojom Milom
I da ti šapućem
Na obje napućene Ušne Školjke
Kakve su me sve, u tvom Odsustvu
Mučile Boljke
Sakrićemo se ispod tvoje Rolke
Gdje gledat će nas nijemo Dojke
Kako spajamo naše Usne vrele
Što cijelo su Vrijeme
One to samo i činiti htjele
Ali, nažalost, eto, nisu smjele
Jer im nije bilo dopušteno
Uz tebe se, Mila moja
Osjećam pravo opušteno
Baš kako i treba
U svom Elementu i u Ravnoteži
Rukama, moje, uz Tijelo svoje
K'o Lađu uz Dok priveži
Pritišći i steži
I nikad više od mene ne bježi
Jer ne mogu slušati
Dušu svoju kako reži
K'o kakva Neukroćena Zvjer
Kao bijesan Ker
Ili, pak, k'o Divlja Maca
Kad sa Lanca
Ne može dohvatit'
Hranu što joj se baca
Tj. kad je obuzme strasna Glad
Moj si Neprocjenjiv Žad
Sa Gravurom Boginje i Njene Sprale
Pred tvoja Koljena, Voljena
Su i sve preostale Zvijezde Noćas pale
I osjećaju se tako sićušne i male
Kad ti uz mene zračiš i sijaš
Jedina, Mila moja
Da ti je samo znat' kako mi prijaš
Post je objavljen 14.10.2007. u 02:36 sati.