Jedno biće me nije voljelo,
Srce me je od tuge boljelo...
Htio sam da mi jedini izlaz
Budu plavi oblaci,
Htio sam biti tamo gdje me nikad
Nisu odveli moji koraci...
Tamo želim biti zauvijek
Tamo je za mene pravi lijek...
Tamo ću zauvijek sretan biti
Jer tamo će me netko voljeti...
Primi me za ruku,
Osjeti moju muku,
Primi me za ruku,
Osjeti u meni buku...
Muku ćeš osjetiti
Jer se bojim
Da moja nikad nećeš biti...
Buku ćeš osjetiti
Zato što te volim
I neću te prestati voljeti...
Kada sam posljednju suzu ispustio,
Više plakati nisam smio...
Morao sam početi vjerovati
Da će se to jednom dogoditi...
Vjerujem dragom Bogu,
No mogu li se pouzdati u svoju vjeru?
Pokušati ću to od danas,
Počet ću vjerovati u nas...
Počet ću vjerovati da ću te jednom poljubiti,
I da te od tada neću nikada izgubiti...
Konačno te ljubim,
Konačno te mazim...
Hvala Bogu, konačno si moja...
Što kažeš?
Da sam tvoj i ja...
Volim te..
Ne mogu prestati ljubiti te...
Što sad? Gdje si?
Nestala si...
O ne... To je bio samo san...
Još jedno jutro probudio sam se
u zagrljaju s jastukom...
Ništa drugo mi ne preostaje,
Nego da se ponovno primim svoje teke
I napišem kako smo se ljubili ispod deke...
Post je objavljen 13.10.2007. u 20:59 sati.