Marketing
Snovi
Volim horror. Uh, što volim horror! Volim se dobro isprepadat, osjetit snažno i ubrzano lupanje srca od straha, pa onda ona fascinantna ukočenost kao u kakvog životinjskog predatora (u ovom slučaju bih ja bila lovina, ja osjećam strah, u životinjskom svijetu je nešto drukčije, lovina se nikad ne ukoči, već bježi, tj. postoje varijacije među vrstama: oni koji znaju već unaprijed da nema šanse da išta postignu svojim bijegom, ukoče se toliko da zavaraju neman glumeći da su krepali, ostali se dadu u trk.)
Kod ljudi ubrzano lupanje srca služi tomu da u datom trenutku koji zahtijeva određene postupke ne osjećamo tromost, kako tjelesnu, tako i umnu. Situacija preživljavajućeg straha traži brze reakcije. Ukočenost je, pak, trenutna reakcija koja dovodi fizičke pokrete do minimuma aktivnosti sa svrhom pravilne procjene situacije: da li da ostanemo mirni, prikriveni, bešumni ili da se dademo u trk, jer je to bolja solucija od prve želimo li se izvući sa što manje ozljeda, ili je situacija takva da smo primorani, kao zadnja opcija, posegnuti za nečim što nam može poslužiti kao oružje da bismo se zaštitili od napadača. Postoje i situacije u kojima možemo samo vrištat, dakle, niti jedna od tri nabrojane zaštite nam ne može pomoći. Tada vrištimo.
No, pustimo to. U ovom postu ću spomenut horrore u snovima. Tamo se mogu pošteno isprepadat, a istovremeno ne odlučujem niti instinktivno, niti svjesno kako ću reagirat. Kao olakšanje imam činjenicu da je to samo san (doduše, to saznam tek kad se probudim), a usput sam proživjela pravu adrenalinsku avanturu. Da ne pričamo o tome kako se lijepo mogu psihoanalizirat kroz simbole koje se pojavljuju u snovima. Naravno, ako baš želim.
San br.1:
Sanjam da sam mala djevojčica, cca 6 godina. Živim na selu. Trenutno se nalazim u velikoj i lijepoj kući koja odiše bogatstvom, a bogami i ukusom. Sama sam. Kuća je dobro osvijetljena i nije me strah. Odjednom mi se silno pripiški i moram izići u dvorište, jer u kući nema WC-a! Izlazim polako, vani je mrak i najadnija okućnica koju sam ikad odsanjala. Kuća i okućnica ne idu nikako jedna s drugom. Polako odlazim u mrak. Bojim se. Taman kad sam htjela obaviti radnju skužim neke oke kao svijetle u mraku i gledaju me. Osjetim strah. Ukočila sam se čak i u snu. Oke su se počele približavati te uvidjeh da je to zapravo vuk. Više mi nije bilo do pišanja. Okrenem se i trkom se pokušavam spasiti. Trčim prema osvijetljenoj kući, otvaram teška vrata (a na vratima božićni ukras dobrodošlice!), upadam u jako osvijetljenu kuću i lupim vratima. Padne mi na pamet kako sam spašena, ali uto čujem zvonjavu na vratima. Opet se prepadnem, provirim (onako mala) kroz špijunku i skužim da me kroz tu istu špijunku gleda ono jedno vučje oko! U taj čas mi padne na pamet da taj vuk ima obilježja odraslog čovjeka.
San br.2:
Sanjam da prijatelji i ja vozimo jednog gospona (u kojeg sam zaljubljena već godinama u stvarnom životu) koji je strašno pijan i bulazni. Mi smo trijezni, naravno. Vozimo ga u njegovom skupom, velikom, crnom automobilu nepostojeće marke. Iskrcavamo ga kući njegovoj. Bolje rečeno-villi njegovoj. Prijatelj skuži na zadnjem sjedalu aktovku punu novaca i pošto ne znamo što ćemo s njom i frka nas je da to neko ne ukrade, a optuže nas, odlučimo sav novac uplatiti na gosponov bankovni račun. Prijatelj pohita to napraviti( u snu znam da je to odista i napravio), a ja ostade s gosponom u slučaju da mu treba pomoć nešto. Nalazimo se u kući, on negdje spava, ja se budim, ležim na kauču u donjem rublju (zelene gaće i maskirna kanotjerica), njega nema, ustanem se da ga potražim, skužim da sam sva dlakava (bolje rečeno-nisam depilirana) i izgledam bez-veze i neuredno. Upadam u neku prostoriju, a tamo gospon leži u svojoj kućnoj fontani koja je u stadiju adaptacije, leži na crnoj vreći za smeče. Leži krasan, prelijep, u crnim mudantama. Djelovao je omamljeno. Ja si prikrivam tijelo, što zbog donjeg rublja, što zbog nedepiliranih tjelesnih zona koje se primjećuju. Dođem do njega, pričamo, ja sa skrivam, on kao da ne primjećuje moje dlake posvuda. Odjednom primjeti kurje oko na mojem malom nožnom prstu (u stvarnom životu nemam tamo kurje oko, nemam nigdje kurje oko!), poseže sa nekim kirurškim škarama i želi mi ga odstraniti, ja se nedam, on navaljuje, mlataramo se, ali ne previše uvjerljivo, odjednom mi škarama odreže to moje famozno kurje oko. Ja se ukočim i zaprepastim gledajući u taj krater pun krvi i gnoja (fuj!) koji se usput i dimi poput nekog vulkana. Osjećam bol, odšepam do kupaone da si to operem. Njega više ne primjećujem. Oblačim trapke i šepam dalje namjeravajući otići iz kuće (koja se sva adaptira, skužim).
Nakon nekoliko dana što sam odsanjala ove sne (u istoj noći) sam negdje pročitala da ljudi uglavnom imaju noćne more, ako je u prostoriji u kojoj spavaju prehladno.
Ima li itko kakvo pametno objašnjenje ovih snova?
Post je objavljen 12.10.2007. u 09:28 sati.