Svaki petak sahrani četvrtak. I svaki četvrtak sahrani srijedu. I svaka srijeda... Jest, teoretski. Zakopavam dane na kalendaru kao pas kosti, ali... S vremena na vrijeme izvlačim ih iz dubine i onda opet iznova uživam u njima. Glbam ih, tražim ostatke, igram se s njima... Znam točno gdje ne smijem zagristi! Ali... te sam kosti ionako spalila. Dobre samo zakopam. Hranim se njima svaki put kad ove današnje nisu dobre. Kad mi meni nije baš po volji; kad je servirano bljutavo i bezukusno, ja trikom izvučem svoju lopatu punu vijuga i... Otkopam. Tako jednostavno.
Ovih dana, hranim se od svakog prethodnog. Živim PO njima i ZA njih. Marširam kroz dan koji prolazi kao najprimjereniji vojnik dobro izdrilan da sluša i izvršava zapovijedi. Točno znam kad će nadređeni dignuti glas. Kad će novi Nalog za dužnost. Točno znam što se očekuje od mene pa udovoljavam prohtjevima onih koji samo misle da su negdje daleko iznad, ali... Njihovo znanje ovog vojnika toliko je prizemno... Moj stijeg nema samo tri boje. Nema čak ni grb. Ni koplje. Moj stijeg je Dan Prije. I Dan Prije Dana. I... Moj stijeg ima previše boja. Nijansi za koje nitko od nadređenih čak ni zamisliti ne može. Ja svoj stijeg sama bojam!
Post je objavljen 12.10.2007. u 08:55 sati.