Tuga je samo siva strana medalje ovog vremena. Ona je prilična današnjem okovanom svijetu u kojem se svaka ptica koja leti prezrivo gleda. Pišem tugom jer svatko ima svoj način urote protiv besmislenosti pisanja. Ipak još se usuđujem i reći da se ne osjećam slobodnom da bih si mogla dopustiti riječi koje gore same za sebe već ih zato zakrivam tugom. Uzimam si za pravo da gorim plamenom iznutra, a to želim na različite načine da iskažem, ali za sada tuga je moj izbor. U ovom poglavlju ovog bloga govorim o tuzi jer su me primorali poneki upitnici, a zaista razlike nema među redovima ako ih ni ne pogledate iz moje perspektive...
Post je objavljen 11.10.2007. u 18:24 sati.