Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/theforrest

Marketing

Šuma sada..ovog trenutka

Image Hosted by ImageShack.us


Lišće, bosa sam. Osjećam vlažno jesensko lišće pod nogama.
Miris je svjež, nekako pun čistoće. Pogledala sam dolje i vidim da na sebi imam bijelu haljinu, koja lagano pada. Šetam polagano i uživam. Hodam kroz područje prepuno brežuljaka. Divno je. Vesela sam.
Plešem među drvećem i udišem prekrasan čisti Šumski zrak poslan iz viših sfera da mi bude potpora i punionica. :)
Osjećam prisutnost...sve je svijetlije ok mene. Bliješti jako. Evo i mog psa Arija. :) On je sretan dotrčao i skače na mene od sreće. Zatim odlučujemo on i ja krenuti dalje, jer nas zove Šuma da nešto još vidimo.
Ispred nas je puteljak i mi hodamo po njemu.
Neke prilike su pred nama i približavaju nam se. Idu u koloni po dva. Ne osjećam ugroženost. Pa, to su Vilenjaci!!!
Približavaju nam se noseći svijetlo u sebi i ne zaustavljajući se. Samo sam ulovila pogled svakog od njih i njihov topli ohrabrujući osmjeh. Taj je trenutak bio kao izdvojen od ostalih. Pogled jednog bio je kao pogled svih i sve misli su bile kao jedna direktne i blage, a opet uzvišene.
I tako smo Ari i ja nastavili dalje. No, Šuma se mijenja. Put je isti, ali drveće je orijaško i ogromno, skoro pa da se krošnje ne vide. Nema skoro ništa svijetla. Gledam i ne vjerujem. Beskrajno dug put u mraku šume. Prijeteće Šume.
Uzimam zrak i idem dalje, moram...
Ari hoda pokraj mene i on također zbunjen ovom promjenom. Još neka prisutnost. Iza nas...
Okrenem se, a kad tamo nema ničeg. Zid. Ne mogu natrag.
A ništa, idem dalje, međutim prosutnost se još uvijek osjeća. Nisam još načisto da li je to neka opasnost.
Rez i sada smo Ari ja na prekrasnom proplanku unutar šume, na livadi. Evo sunca. Instinktivno se bacam na finu, mekanu mirišljivu travu. Ari također leži na travi i od sreće se valja po travi. :)
Predivno je, no nismo sami. Ovdje je puno svakakvih bića. Ari bića s prekrasnim krilima, Vukovi, Visoki Prijatelji Bijeli, Vilenjaci svih rasa, Sokoli, Orlovi.
Ne komuniciram s nikime, njihova prisutnost je dovoljna. Hvala im.
Gledam nebo i uživam. Ari spava, hrče.
Duboko dišem i svaka moja stanica svijetli.
Lebdim...
Spokoj...
Sreća...


Vaša Galadriel




Post je objavljen 11.10.2007. u 15:16 sati.