Nisu sva jutra za buđenje
u glavi se roje tisuću moljaca
nagrizaju misli
zakrpe ne drže
otrov sto se slijeva ni razum ne ispire
na rasteru događanja
usamljenost se uzdiže
preko stranice se razljeva
ostavljajući trag osušene gorčine
na stolu
zidu, prstima
koje prinosim usnama.
nije vrijeme za promjene
oblačim stare cipele,
i triput okrećem ključ.
ako pred zoru potonem
neće me pronaći.
skrivena u krhotini misli
iscrtala sam krug.
uzalud.
ljudi mi prilaze, namiguju, plaze.
Iz vlastitih misli nemam više kud.
Post je objavljen 11.10.2007. u 13:54 sati.