..okreni glavu i mahni rukom ako me ugledaš., znam da to ne želiš.
zadrži glas kada me kreneš pozdravljati, jer to je zadnja stvar na svijetu koju sada želim čuti.
vrati se par koraka unazad i osjeti vručinu emocija koje ti preplavljuju tijelo utrnulo od straha da ćeš me zauvijek izgubiti.
zatvori oči i zamisli se nad svojom sudbinom koja te koči u ostvarenju ciljeva..
tako.. a sada slušaj priču koju ću ti ispričati...
... bila je vruča ljetna noć. mjesec je sjao o obasipao zvijezde kapima srebrne mjesečine..
u, ne tako dalekoj daljini nazirala se rijeka, reflektirajući sjaj svake suze na mom obrazu.
zrakom je topli povjetarac nosio mirise ljeta i laganu svirku zrikavaca očaranih mojom blizinom..
prolazili su sati dok sam neumorno sjedila u tišini i čekala da se pojaviš.. da me konačno zagrliš i poljubiš onako kao što samo ti to znaš..
zamišljala sam kako dolaziš a ja ti se bacam u zagrljaj, već pomalo snena, ali svejedno uzbuđena zbog našeg sastanka..
svako malo sam pogledavala prema prašnjavoj cesti nebi li vidjela da dolaziš.
kako su minute tekle, postala sam sve nemirnija.. misli su se počele gomilati.. zrikavci su postali tiši a mjesec više nije sjao punim sjajem dok je rijeka reflektirala odsjaj potoka suza na mome licu...
prošli su sati a ti nisi došao., nisi me poljubio onako kao što me samo ti ljubiš., nisi me zagrlio..
... zar sam zaista previše tražila - poljubac i zagrljaj kada je najviše potrebno?..
... tvoju ruku na mojem obrazu i nježne riječi utjehe.., pogled pun ljubavi., onako iskren..
ne vjerujem da sam pretjerala., ne vjerujem da sam izmislila..
više u ništa ne vjerujem...
5 minuta će biti dovoljno da se zapitaš kako si se ponio.. 5 minuta da osjetiš tugu i stezanje grla, bespomoćno čekajući da dođem.. al ja nikada neću doći... ljubavi.
Post je objavljen 16.07.2009. u 10:30 sati.