Naime kaj ?
Pronašla sam prekjučer na ulici 200 kn.Ne šalim se.
200 kuna.Ležalo na cesti.Gledala sam oko sebe, iza sebe, navirila se u obližnje grmlje da provjerim nije li nekome samo dosadno pa je izvadio stari prank iz naftalina ( ono povlačenje na flaksu). Ne. Na ulici nikoga.U grmlju nikoga.Na trenutak nije to bio baš ugodan osjećaj.Pomislila sam odmah na nekog tko para nema pa sad doma plače.Ja bi cvilila.Ali kako nikog nije bilo jednostavno sam ih pokupila.Isti dan nešto prije pitala sam frendicu : " Jel ti kad sanjaš da nađeš pare na pločniku ? "
Rekla je : " Jok.Samo prstenje." Ne znam zašto sam ju to pitala.Činjenica je da ja često sanjam da nalazim blago. Uglavnom kristale, novčiće ili škrinje s nekim asztečkim nakitom. U tim snovima toga je toliko da me hvata tjeskoba jer tako puno ne mogu ponijeti sa sobom, pa uglavnom napunim samo džepove.I to su uvijek neka mjesta na kojima sam prvi i zadnji put i nema šanse da se vratim, ili zapamtim gdje je to bilo.
Uglavnom, ja sada hodam ulicom i razmišljam što ću s parama.Kako sam vječito u deficitu nečega zaključujem da mi je najpametnije da napunim za 100 kn rezervoar u autu.Puno vozim i volim ići na razne izlete kad god se ukaže prilika.
Fino.Na to je stavljena kvačica.Usput na stanici kupujem bombona za 20 kn.Dobro, lažem malo.Sasvim malo.Kupila sam bombone i dva Tuborg Greena.
Idući dan s napunjenim rezervoarom idem u Varaždin na sajam lova i ribolova.I tamo je štand sa knjigama i veliki naslov:" RASPRODAJA !".
Ajoooj! A JOOOOOJ!
Catma u zemlji snova. Catma je OPET naišla na blago i može uzeti samo onoliko koliko para ima.
A ima još 80 kuna.
I što Catma kupi ?
Catma je već prije sebi rekla da će se posvetiti svom kućnom menagemantu i pod hitno naučiti upravljati osobnim financijama.Pod hitno.
Catma već vidi kuću punu osobnih financijskih savjetnika kako ju snube da baš u njihov fond uloži svoje pare i na kraju tirade dižu prst u zrak i govore : " Ali ne samo to.U našem fondu....blahblah....pogodnosti....blah..." i kako zrače onim Tom-Cruise- eppeičnim šarmom ljudi " kojima ide".
Ali na polici je bio Theo Sturgeon, pisac genijalnog SF-a. I kako znakovito - jedna knjiga ( a to je debela knjiga) bila je 40 kn.
I bile su još samo dvije : " Killdozer" i " Mikrokozmički Bog".
I one sad lijepo stoje pokraj mog PC-a.Milovane.Obasjane mojim pogledom punim ljubavi i guštanjem novih sati provedenih u raju čitanja.
Ako podvučem crtu to izgleda ovako :
Imam Thea Sturgeona.
Imam bubrege koji dobro rade.
Auto je natankiran.
Tesli su ukrali nacrte za aute na solarni pogon.
Vrijeme brebrzo ide da bi čitala I Sturgeona I Ziglara.
Catma ipak misli da vrijeme treba provoditi pažljivo njegujući svoje gušte što NE isključuje činjenicu da joj pod hitno treba financijski menagemant.
Catma se ovim putem zahvaljuje Providnosti koja joj je spustila 200 kn na cestu sa odlukom da će i dalje obraćati pažnju na periferne stvari na rubu ceste i izlaziti iz kuće u stanju pozitivnog očekivanja.
Tu negdje čuči umotana i jedna pouka o tome kako se bilo kojeg blaga ionako može uzeti samo onoliko koliko možeš nositi.
Post je objavljen 09.10.2007. u 12:52 sati.