Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pricesistocnestrane

Marketing

LAKU NOĆ, MIŠEVI

Stajao je pokraj onog istog stupa na onom istom sumnjivom mjestu gdje je i započeo. Nadao se da će ondje i završiti. S traganjem. Pokraj njegovih nogu motao se mačak. Jedan od onih koji silom žele biti nečiji, ali im narav nalaže drukčije. Samosvoj ga je samo odgurnuo. Ne bi bilo dobro da se s njim sprijatelji. Ne bi bilo... Odano.
Poranio je i... Sad i tih nekoliko minuta izgleda predugo. Zbog želje? Očekivanja? Ne. Zbog blizine.
- Evo me. Ja sam Gala.
- Ja nisam Dali.
Samo se nasmješila i lagno, u znak razumijevanja šale, sklopila oči.
- Idemo nekamo?
- Samo hodajmo.
- U kom smjeru?
- Svejedno. Jesi li ikada razmišljao kako je tvoj istok nekome zapadno?
Tek tada ju je pogledao. Imala je običnu kosu i obično lice; majicu s lošim leopard printom; neku jednostavno krojenu suknju i udobne cipele. Baš onakve kakve se kupuju za dug hod. A njezin hod bio je doista dug. Kao one skandinavske plaže prepune fjordova koje ni na karti ne možeš prstima prijeći. Samosvoj je koračao polako s rukama u džepovima i uvučenim ramenima. Noć i nije bila hladna. To je on samo ostavljao dojam. Nekakav "povučeni" dojam. Ne njoj. Sebi i Istima.
Razgovarali su u tišini. Gestama i mislima. Vrhovi njezinih cipela na trenutke su postajali nevidljivi. A onda opet iznova izranjali ispod njene duge suknje. Kao dva preplašena puha. Samosvom se to učinilo neopisivo zabavno. Zapravo... Još nikada nije koračao s nekim. Koraci su uvijek brojali samo jedan par cipela, a sada... Sad pokušava uhvatiti ta dva mala puha. Bar u koraku, ako već ne može u stopu.
- Čujem te.
- Znam. Zato i šutim. Ni ne želim da čuješ kad naglas govorim.
- Nađimo se i sutra. Najavili su maglu. To bi mogla biti dobra kulisa za ovu predstavu.
- Znači... Ti znaš scenarij unaprijed.
- Da. Za moju ulogu.
- Zanimljivo... Nikad nisam znala poznato. Ali... Znam da me razumiješ. Dobro. Sutra.
Samosvoj je otišao istočno od njenog zapada. Misli mu se ispreplitale kao otrovni bršljan po drvenoj ogradi. Misli o njoj. Potisnule su sve druge. Sve druge postale su samo pomisli. Ona... Ona je bila misao.

(sanjajte dobre duhove svojih misli)

Post je objavljen 08.10.2007. u 23:36 sati.