Ležim u krevetu pogleda čvrsto uprtog u strop, misli putuju... U polumraku sobe sve izgleda isto, pod uličnom rasvjetom gotovo jednako, a opet ... hotelske sobe odišu nekim posebnim mirom, tišinom ... odišu čistoćom, samoćom ...
Gledam u strop, otpuhujem oblačke dim tko zna koje po redu cigarete, mislim na nju ...
I ne razumijem zašto, zašto poslije svih tih žena i plavih i crnih, i visokih i dugonogih, i sisatih i lijepih i manje lijepih ... zašto? Zašto ja mislim na nju???
Osjećam toplinu njenoga tijela, miris kože tek namazane losionom ... njeni uzdasi ... hmmmm, uvijek izmame osmijeh na lice ...
I uopće ne razumijem zašto ja mislim o njoj, a druga žena obući će bijelu haljinu i reči mi: Da!
Post je objavljen 08.10.2007. u 21:49 sati.