Jedini od Amelieinih ˝zadataka˝ koji nisam izvršila bio je razgovor s profesorom Lupinom. S Melissom sam se pomirila odmah sljedeće jutro. Izgrlile smo se i obećale si da se više nikada nećemo svađati oko gluposti iako smo obadvije znale da je to nemoguće. Profesora Lupina jednostavno nisam mogla uhvatiti nasamo.
Sve sam više razmišljala o Irminoj ideji da ga na satu pred svima pitam što se događa. Barem je to bila puno bolja ideja od Willove koji je predlagao da bacim na profesora urok spavanja, odvučem ga u ostavu za metle i tamo ga na silu preispitam. Michaela nisam mogla pitati za mišljenje jer mu još uvijek nisam rekla da mogu vidjeti tuđa sjećanja. Amelie me uvjeravala da mu kažem što prije jer bi inače mogla doći do raznih nesporazuma, ali još nisam bila našla pravi trenutak. Svaki put kad bi bili zajedno bilo bi mi tako lijepo da to jednostavno nisam htjela kvariti riječima: ˝Čuj, imam ti nešto za reći.˝
Kako je prolazio listopad sve se više bližila prva gryffindorska utakmica, protiv Ravenclawa. Iako sam sada, nakon svakodnevnih treninga, branila puno bolje nego u početku, evo u čemu je bio problem. Kad bi Anna, Irma ili Clara Darwin, treća lovica, pucale u srednji obruč, branila bi bez problema, ali kad bi odlučile gađati lijevi ili desni obruč... Većinu puta bi jednostavno odlebdjela na potpuno krivu stranu, a katkad bi se čak desilo da ostanem lebdjeti na sredini jer ne bi mogla odlučiti koji da obruč branim. Nedostajala mi je, kako to Will zove, vratarska intuicija. Nije da je ja nisam imala nego je još nisam otkrila u sebi. Da bi bila dobar vratar trebala sam i očiju lovca ili lovice ˝pročitati˝ na koji se obruč spremaju pucati. Kad bi bar nekako za to mogla iskoristiti svoju sposobnost čitanja.
Na zadnjem treningu prije utakmice svi smo se uspjeli posvađati. Irma i Clara su tvrdile da Anna stalno ima balun i da ga nikad ne dodaje njima, Annabelle je vikala da ju je Andrew namjerno pogodio maljcem, a Will i ja smo stajali po strani i sve to promatrali. Onda je on povikao: ˝Dosta!˝ Svi su ga pogledali.
˝Ali on je...˝
˝Ona uopće ne...˝
˝Ne zanima me! Da ste se svi ovog časa ispričali jedni drugima! Sutra igramo prvu utakmicu i ja se ne namjeravam sramotiti zato što se lovice nisu u stanju dogovoriti oko baluna!˝
Nakon toga sve rasprave su bile završene.
***
˝Kad ti kažem, neću ništa jesti jer će mi onda samo još više biti zlo˝, uvjeravala sam po stoti put Melissu sutra za doručkom.
˝Zapravo bi trebala jesti jer ćeš se inače srušiti u sred utakmice od gladi˝, iza sebe sam čula muški glas.
˝Vidiš, i Michael se slaže sa mnom˝, rekla je Melissa slavodobitno me gledajući. Ja sam se okrenula i poljubila ga, a on je sjeo pokraj mene trpajući u tanjur kobasice i pečena jaja.
˝Otkud ti to znaš? Jesi ti kad igrao koju metlobojsku utakmicu?˝ upitala sam ga kad gledajući njegov pun tanjur.
˝Nisam, ali svejedno ne želim da mi cura strada padajući s metle od iscrpljenosti.˝
***
˝Znači to je to. Danas će se vidjeti rezultati naših treninga. Trenirali smo po kiši, vjetru, snijegu, mrazu...˝
˝Daj ne pretjeruj Williame, tek je listopad˝, s izrazom dosade na licu primijetila je Irma.
˝To je samo svilska izražajna figura.˝
˝Misliš, stilska izražajna figura?˝ upita ja Annabelle.
˝Da to.˝
Ja sam samo sjedila sa strane s grčem straha, treme i iščekivanja u želudcu. Čulo se zviždanje i na taj znak svi smo krenuli iz svlačionica prema terenu.
***
Lebdjela sam ispred obruča pokušavajući ravnomjerno pokriti sva tri. S užasom sam primijetila da Halle James, s balunom u rukama, juri prema meni.
Jeeej. Novi post. Nadam se da vam se sviđa! Još sam vas odlučila ostaviti malo na čekanju u vezi s instrukcijama. Amelie i Irma, pišite postove!!! Poosa svima... =)))
Post je objavljen 08.10.2007. u 11:32 sati.