Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/supermama44opet

Marketing

JEDNA ANALIZA - RAD NA KIOSKU

naughtyJe, da.
Kako živimo i kakvi smo, nikada ne obraćamo pažnju na ono što drugi rade, uzimamo stvari zdravo za gotovo, prolazimo pokraj puno toga u životu, a da ne vidimo puno toga.
Na primjer, ujutro, ako imamo sreće da radimo, ili da tijekom dugih zimskih mjeseci stvorimo ritam života, većina nas usput, samo usput, skokne do kioska po novine. I po cigarete eventualno. Rutina, navika. Promrmljamo dobro jutro, više puta samo ostavimo pripremljen novac, već izdaleka ciljamo naslove, žedni nečega novoga, ali tuđega, čime ćemo nahraniti dušu...Ako nam se ne žuri, odemo na kavu, prevrnemo novine, ja obično krenem od posljednje strane, tako oduvijek i ne znam zašto, ali vidim da mnogi to rade...Neki seciraju članak po članak, sjede za tim slovima do besvjesti, oni manje strpljivi samo prelistaju i zatvore.

E, a 'ajmo pogledat drugu stranu tog odnosa. Kako to izgleda s one strane pulta.
***
Jutro počinje s tjelovježbom. Moraš doći dosta ranije kako bi sve temeljito poslagao, prebrojao...U ljetnim mjesecima u ormarićima te čeka 15 do 20 paketa što dnevnih, što tjednih novina. Sve to treba izvući, prebrojati, poslagati, izvući stare novine, a sam Bog zna koliko naslova produciraju naše izdavačke kuće...jer svaki nevraćeni a neprodani primjerak, naravno, ide tebi iz džepa, odnosno - moraš kupiti stare novine. Do kraja ljeta zbilja nabildaš mišiće, paketi znaju imati po 60 primjera novina...
E, nakon toga ide navlačenje stalaka, onih za štampu, a naravno i onih sa razglednicama. Prostor u samom kiosku uvijek je premalen i preuzak za sve ono što moraš potrpati unutra, a za svaku stvar u svakom momentu moraš znati gdje je.
U 7.00 kreće stampedo. Na momente se ispred tebe stvori grupa od desetak ljudi, mahom onih koji su došli na godišnji odmor, dakle, zdrava logika nalaže da su došli usporiti i odmoriti se, ali najmanje tako izgleda. Izgleda više kao utrka za vremenom u nekom velegradu, gdje će svakome od kupaca pobjeći autobus ili tramvaj. Svi pružaju ruke, govore u isti glas, često su nervozni, a o osnovama kulture u velikom broju slučajeva da ne pričam.

Evo što sam zaključila nakon 5 mjeseci rada :

1. knjiga koju noš nisu izdali za jeftinu lovu, a trebali bi pod hitno, jest "Bon-ton". Ne treba biti debela, dovoljno bi bilo početi sa par osnovnih stvari, tipa: kad negdje dođem, kažem dobar dan...kad pružam novce, kažem izvolite...kada dobivam robu, kažem hvala...kada odlazim, kažem doviđenja...A naročito kada to sve čujem od prodavača, jer, u suprotnom, prodavač se osjeća kao idiot, ima dojam da priča sam sa sobom...

2. prodavačica je uvijek kriva. I kada novine ne stignu na vrijeme. I kada na otoku nema sutrašnjih novina. I kada nema sitniša za parking.

3. prodavačica je uvijek meta pogrdnih, niskih primjedbi. Zato jer je prodavačica. Pa joj se može svašta reći. Svakako joj se mora obraćati sa "TI", jer ona je prodavačica. Može se komentirati njen izgled, a bogme i nuditi seks za jednu noć.

4.Prodavačica, radi sebe prvenstveno, mora znati bar tri strana jezika, u govoru i pismu, jer strancima u pred- i posezoni svakako treba znati objasniti zašto novine kod njih koštaju 1 euro, a dok stignu do nas to bude i troduplo...Nema veze što je cijena odštampana već kod njih, što to određuje neka druga ekonomija i politika, bitno je da prodavačica dobije jezikovu juhu.

5. Prodavačica mora biti psiholog. Jer, treba skužit da je njoj krasno u kiosku, pošto ima klimu. Pa joj nije vruće. Bez obzira na sve otvoreno. Ona mora znati da je ljudima ispred kioska vruće, da im piči sunce u leđa i kako to na svaku osobu ponaosob može djelovati. E, to ovisi o području s kojeg su ljudi stigli. Ako su naši, sunce će ih definitivno razjariti, bit će ona kap koja prelijeva čašu, pa će poludit već rano ujutro, a tko će dobit' po repu? Pa, zna se...Dakle, moraš već otprilike znati dok ti se kupac približava što i koliko možeš reći, koliko brz moraš biti, a najbolje je zapamtiti već prvi dan što kupuje, pa ga time i dočekati...

6. Prodavačica mora biti i pedagog. Jer kada se pojave recimo, mame ili bake sa dječicom milom koja nikada, ali nikada ne znaju što bi, ali nešto moraju dobiti, e, tu već stupa pedagogija na snagu...Počinje se sa onim "...a jel' vi imate...", a pedagogica ulijeće u pola rečenice sa "Dobar daaaan!"...onda nastaje tajac, ne može ti nitko ništa reći, a najradije bi te pogledom ubio, jer ga je sram...i sebe i odgoja djece...E, onda krećemo ispočetka: "Dobar dan, ajmo ispočetka!"...I tada dijete obavezno pogledava i prekopava do iznemoglosti sve i sva, a veliki odgajatelji pokraj njega nemoćno pogledavaju, jer jednostavno tom malom, od početka krivo nasađenom biću, ne mogu reći jedno vrlo jednostavno "NE". Nema druge, ako se procijeni situacija, nego izaći iz kioska, čučnuti pred tog malog čovjeka i reći mu:"Slušaj, reci ti meni, a što ti inače čitaš?"..."Paaa..." "Ništa, jel'?".."Pa, ne...", "A, da li ti uopće znaš što tražiš, jel' ti treba nešto određeno, ili bilo što?"..."Paaa..." "E, vidi, 'ajmo se dogovorit: ti lijepo odi sada na kupanje, gledaj ribice, ježiće i ostala čuda, neka ti baka, mama ispriča neku priču, a kada se sjetiš što bi htio, ti se lijepo vrati pa ćemo to pronaći...može?".."Može".
Istina, rizik je to. Ali,hvala Bogu, upalilo je svaki put.
Znala su ta djeca već izdaleka vikati "dobar dan", a nerijetko se odrasli zahvalno odlazili...i ja sretna. Donekle, jer se pitam, a gdje ćete ostalo naučiti to dijete?

7. Prodavačica mora imati dobru tjelesnu kondiciju. Osim jutarnje tjelovježbe, već oko 11 kreće nova...dakle strana štampa koja, eto, dolazi kasnije, valjda zato jer i mora doći iz stranih zemalja, a to je rijetko kome jasno...Najprije opet po naslovima skupljaš staru, ali moraš biti i vidovit, jer trebaš naciljat vrijeme kada uzet staro, a da istovremeno dolazi novo. Što je vezano uz promet na cesti, a o tome je izlišno pričati u ljetnim mjesecima.
Elem, taman kada pomisliš da je jutarnji stampedo prestao, kreće novi, ali sa strancima. I tu ima mali milijun naslova i paketa, s time što još na svaku, ali svaku pojedinačnu moraš napisati cijenu...a oni čekaju...na suncu...u podne...

8. Prodavačica definitivno ne zna što se zbiva u svijetu. Ona vidi vrstu novina, ali ne i naslove. Ruke su joj crne - najbolje je imati crni lak za nokte - provjereno, em paše uz boju ruku, em šokira ljude...dobivaš na vremenu:))

9. Prodavačica, što je najvažnije, mora znati zašto razne Glorije, Extre, Tene, s oproštenjem Arene i ostale veleumne novine stižu na otok dan kasnije nego "kaj je to u kod nas u Zagrebu!". Ona treba biti pristojna i suzdržana, ne pljuvati po visokointelektualnim tetama (bar po izgledu i garderobi!), koje k'o zadnje ovisnice u krizi čekaju svoj primjerak najnovijeg zadiranja u tuđe živote. Jer svojih valjda ni nemaju.

10. Prodavačica bi, eventualno, trebala dozvoliti da i njoj poznata mjesna "gazdarica" prekapa po štampi na ulazu za personal i s visoka naređuje što i kako će raditi. Međutim, tu prodavačica konačno puca, elokventno i isto tako s visoka da do znanja teti da je njeno vrijeme vladavine prošlo, da može, kao i ostali smrtnici pričekati 15-ak minuta i onda kupiti svoju "Gioiu" sa pripadajućim poklon-smećem za 21 kunu...

11. Prodavačica ne smije blokirati. Unatoč tome što ne jede ni ne pije, jer ne stigne. Prodavačica ne smije otići do WC-a, a zašto i bi, kada nema u sebi ni viška tekućine, a bogme ni onog drugog. Prodavačica se ne smije zabuniti kada uzvraća novac, osim kada vraća više. Jer kada vraća više, onda je to OK, ali ako uzvrati manje - onda je lopov. Međutim, kako je prodavačica psiholog, ona to fino uvije u rečenicu, uz široki osmjeh, "...ma, ne zamjerite, pokušala sam nešto zaradit, al' mi nije uspjelo ovaj put!"

12. Prodavačica mora znati sastav svih cigara i duhana koji joj se nalaze iza leđa. Inače je notorna nesposobna glupača.

13. prodavačica mora balansirati između želja svojih gazda i realnih mogućnosti tržišta. Ona mora znati kako se ponijeti prema kontrolorima iz Financijeske policije, a vlastito iskustvo govori da ih se nikako ne smije polijevati vodom, pa čak ni slučajno. Mora znati kako se riješiti mlade, prodorne kontrolorke iz "TDR"-a, jer ne biste vjerovali kako funkcionira zdrava tržišna konkurencija u nas Hrvata. Sistem se zove "Udri, ubij i svakako prodaj, pa makar to bilo i zadnje smeće!"

14. Prodavačica, napokon, mora biti uvijek čila, vedra, nasmiješena i odmorna. Mora saslušati ponekad i jadikovke ljudi koji, vjerujte mi, nemaju nikog svog kome bi se pojadali. Bude tu i tužnih priča. Prodavačica ne smije plakati sa mušterijom.

15. Prodavačica mora biti spremna raditi bez dana odmora mjesecima, naveče do 11, a onda ujutro od 7...bez prigovora.
O familiji nećemo ovom prilikom.

16. Prodavačica biva za sve ovo nagrađena plaćom od 2.500, do 2.800 kuna.

I što reći na kraju?
Pa, ništa. Nitko mi nije kriv što ne mogu smoći hrabrosti i početi čitati sve te naslove, osim i isključivo Alan Forda...Onda se događa da ne znam ljudima reći "što bi to oni danas čitali i što ima u novom broju Glorije?".
Baš sam tipična kiosk-prodavačica naughty

I eto. Prestala sam raditi 19. rujna. Već drugi dan mi je falio taj ritam. Bez obzira na mizeriju od love. Ponekad ne razumijem samu sebe, ali više ni ne pokušavam.
Naučila sam svašta. Čula sam svašta, ali bogme čuli su i od mene svašta. Svakom prema zaslugama. A nisam bila bezobrazna. Samo sam ostavljala ljude sa velikim upitnikom iznad glave. Kada je to trebalo.

I topla preporuka:
kada dođete u bilo koji dućan,(ne mislim pri tom na "butike" u trgovačkim centrima gdje vas s vrata mjere i ocjenjuju da li će vas udostojiti pogleda), nasmiješite se prodavačici, recite joj dobar dan, to puno znači. Osjeća se ljudskije.

Pusa svima kiss



Dodatak:

Ovo sam čula na lokalnoj radio-postaji, Radiju OK u Krku, još u svibnju...pričinilo mi se kao nekakav dodatak našoj turističkoj sezoni, zapravo predsezoni, a sad sam našla i spot na Jubituu...dečki me naprosto oduševljavaju !thumbup



Post je objavljen 08.10.2007. u 08:53 sati.