Marketing
Karta u jednom smjeru...
Prije dvadeset dvije godine kupih kartu u jednom smjeru. Kartu života. I počeo sam svoje putovanje, nesvjestan što me sve na tome putu čeka. Sjeo sam u vlak. Sjednem u kupe, koji mi je pisao na karti, nisam mogao sam izabrati gdje ću sjediti i s kime ću putovati. tako sjednem i na neki način upoznajem ljude s kojima će krenuti moje putovanje, oni su već duže vremena u tom vlaku i voze se ka svome cilju. Cilju, ako ga je moguće tako nazvati, jer nitko od nas ne zna gdje je njegov cilj, na kojoj stanici silazi.
Odjednom začuje se zvuk zviždaljke i vlak je krenuo. Počinje moje putovanje bespućima života. Nesvjestan svoje uloge u tome vlaku, onoga što me čeka ipak sam se zaputio na njega. I tako moje putovanje je krenulo, bilo je lijepih i manje lijepih trenutaka na tom putovanju. Na neke sam bi spreman, na više njih nisam iznedadili su me. Putnici u vlaku i kupeu su se polako izmjenjivali. neki su zauvijek otišli neki su novi došli. Sada nakon 22 godine, još sam u tome vlaku, još se nenazire moj cilj. Cilj životnog putovanja. Gledam na kartu možda tamo nešto piše, možda piše odredište. Ali razočarenje ne piše ništa samo dan izdavanja karte a odredište je nepoznato. Vlak ponekada stane na nekoj stanici. Skočim, ooo, jel ovo moja stanica, ništa nikoga nema. Nastavljam putovanje. Mislim da sam spreman, a što li me čeka, nitko mi odgvor ne može dati, jer svatko putuje ali ne zna ni kuda ni gdje. Samo si možemo učiniti da nam to putovanje bude što ljepše, sa što manje ružnih trenutaka. Da svi jedni drugima budemo na neki način prijatelj, jer dijelimo istu sudbinu, sudbinu putovanja. Vlak zastaje, nova stanica hoće li tko ući, tko će izaći, tko ostaje nitko ne zna, sve dok vlak ponovno ne krene. Putovanje..................
Post je objavljen 07.10.2007. u 23:13 sati.