Jedna od stvari koja me je posebno iznenadila ovdje je kupovina i nacin kako je ljudi ovdje dozivljavaju.
Za vecinu mojih kolega na poslu, shooping je ludnica, prava stvar i to iz nekoliko razloga:
1. time pokazujes da si rodoljub jer se novac okrece i tako guras ekonomiju domovine naprijed (cemu stediti, jer novac u banci ionako ne sluzi nicemu).
2. oni radikalniji (medju njima i moja sefica) kupuju samo americke proizvode jer je Amerika "u krizi" joj pa svaki savjesni rodoljub mora pomoci (hej Hrvati diljem svijeta, jeste li culi ovo, nema kupovine vise u Merkatoru ili u Grazu:-)
3. shooping moll-ovi – (nesto tipa Importanne-a ili King Krossa u Zagrebu) su mjesta gdje se ljudi susrecu, ispijaju kave, idu u kino, lijece depresiju i naravno kupuju stvari koje ne trebaju s novcem kojeg nemaju (naravno koristeci kreditne kartice)
4. shooping lijeci depresiju (u to sam se i sam uvjerio, jer bljestavilo izloga i obilje svacega barem na kratko otjera depru iz duse, samo za razliku od Madone, ja u depresiji obicno potrosim 50-100$).
5. SALE!!! Kolio god puta otisao u Shopping Moll (zimi gotovo svaki tjedan jer se nema gdje drugdje izaci), nikada nisam usao u ducan, a da nije bila neka rasprodaja: Dan sekretarica, Dan oceva, Dan mama, Dan baka, Dan sefova, Dan kucnih ljubimaca, Halloweeen, Bozic, Nova godina, kvartalna rasprodaja, likvidacijska rasprodaja i tako dalje. Sto god da kupis uvijek je snizeno, tako da se na kraju uvjek osjecas jako ponosno i pobjedonosno sto si masu para ustedio, haha. Naravno, jos vise bi ustedio da si ostao kuci i nisi nista kupio. Ali naravno, to u ducanima ne spominju. Bitne su rijeci usteda i rasprodaja te njihovi milozvucni utjecaji na potrosacke usi i ponasanje.
Nedavno me sokirala vjest da je unutarnji dug SAD-a oko 270 triljuna dolara (triljuna!) i da kontinuirano raste. Nije mi jasno kako to oni rjesavaju. Vjerojatno preljevaju iz supljeg u prazno jer je na kraju bitno samo da se trosi, sve vise i vise. Tko ce to na kraju platiti taj njihov dug, oni to vjerojatno znaju. Vjerovatno znate i vi. I kako se nas Sanader usudi komentirati da smo puno zaduzeni.
I za kraj jedna anegdota o stvarnoj vrijednosti stvari koje kupujemo. Proslu zimu ja zapikirao krasnu jaknu u GAP-a. Cijena sitnica od kojih 88.99$. Ja se zagrijao kao blesav, ono dobar materijal, moderna, dobro grije, kako bi moja mama rekla otvara u struku ;-). Pretvaram cijenu u kune, izgleda normalno i prihvatljivo, dapace i jeftino. I taman ja na kasi, kad ono zaboravo novcanik kod kuce. %#$@%@
Evo mene za dva dana opet natrag u GAP. Dolazim po svoju jaknu, kad ono cuda, neki 2 DAY SALE, cijena 50% niza. O moj Boze, pomislih, pa zbilja sam rodjen pod sretnom zvijezdom. Kupim sav ponosan jaknu za samo 44.99$, sepurim se kao mladi pjetlic narednih par tjedna. Za dva-tri tjedna, otidjoh opet u GAP , naravno obucen u svoju jaknu, kupiti koju majcu. Kad ono, „moja jakna“ vise nije 44.99, nego 15.99 ! Prosto da ne povjerujem vlastitim ocima. Uhhhhhhhh.
Naravno, ne vjerujem da oni iz GAP-a na njoj gube. I sa 15.99, oni su masno zaradili na njoj. I onda ja vas pitam kolika je stvarna vrijednost moje jakne?
Odgovor su mi dali moje iskusnije kolege. Ovdje roba uopce nema vrijednosti, ona vrijedi koliko je ljudi hoce platiti. Pa ako GAP ili tko vec moze prodati jaknu vrijednosti 1 $ za 1000 $ oni ce to uciniti. Samo treba pronaci budale kojima ce to utrapiti. Naravno, ovakve poput mene.
Post je objavljen 07.10.2007. u 21:22 sati.