Baš loša subota.Do kraja jadna.Prvo u Amadeusu nisu htjeli upalit džuboks.I žicam,molim,kumim,ma nema teorije.Zatupili da nedaju i gotovo.Ma nebi se ništa žalio da nismo jedini bili unutra.Ali nedaju i gotovo.Da stvar bude bolja,svi su donesli pune džepove željeza samo da napunimo kutiju za cijelu noć.Malo smo svratili do foruma i obilježili to kao naše novo izlazilište.Rupa je zakon,pravo narko leglo (stereotipički gledano),muzika izvrsna,pogotovo blues...
Razvaljivali smo onaj kauč,baš je ludnica.Ima još nešto posebno u Forumu,ali šećer neka bude na kraju.
Dalje...opet deus,raspravljalo se o budućnosti i svirci,trudu i uspjesima raznih likova.Da skratim,zaključili smo da mi to možemo.Svirat,jelte.Onda opet do voxa,nutra dreči,u deusu pljuga,pa smo šli spat na klupice,došla Anuška (kako nas je našla...?),viđalo se neke stare i više manje zaboravljene drugove,Antiša je legenda,potezali smo se po parku,dosada živa.
A sad onaj obećani šećer,za one koje zanima.
Naime,nakon duuugo vremena vidjeh svoju dobru staru prijateljicu Katu.Ona je jedna od onih osoba koji će u mojoj svjesti zauvjek biti dobri likovi,točnije ideali.Sada mi je fascinantno osvrnuti se i pogledati kako je to onda izgledalo,kada je srednjoškolka razgovarala sa šestarićem i ozbiljno ga shvaćala i slušala...osoba vrijedna divljenja.Nakon toliko vremena smo se sreli...šok,nevjerica,jedva san je prepoznao.Oduševljenju u izljevu emocija nije bilo kraja.Potpuno sam zanijemio.Predivno je nakon mnogo vremena popričati s osobom koja ti nikada nije dala ni najmanji povod da joj nešto ne vjeruješ.I konačno sam je prerastao.
Pozdrav Kate!
Post je objavljen 07.10.2007. u 12:07 sati.