Ovaj post i video nedjeljnog jutra posvećujem jednom prijatelju koji je uvijek kao Djed Mraz donosio dobru glazbu koju prije nisam čula.Jednog dana pustio mi je Atheist Rap, novosadski punk band koji me udario ravno u pleksus (a to tako i mora biti) i odmah poslije Belle&Sebastian koji su mi rastopili srce.Učinio je to uz komentar : " Jedno bez drugog ne ide".
I to je istina.
Ako je prvo žestina,način otpora ( " sloboda od" ) MORA postojati i nježnost,melodija ( " sloboda za").Ako si samo prvo - možeš zaboraviti za što se boriš.Ako si samo drugo - možeš zaboraviti da treba imati muda to nekad i obraniti.
Faith no More su u svom opusu imali oboje.
Nepodnošljivu lakoću svirke, disfunkcionalne osobne odnose koji su stalno dovodili do ruba raspada benda.No kad su stali na binu međusobni sukobi,trzavice i teški karakteri prelomili su se u skladan i organiziran kaos koji je prštao iz zvučnika...
Post je objavljen 07.10.2007. u 10:27 sati.