i evo opet ja pišem....
pišem pjesme tebi....
o nama...o našoj ljubavi....
bila nam je to prva ljubav....
ona koja je najlijepša dok traje
ali i ona koja najviše boli kad nestane....
i sada ostaju samo prazni stihovi,
tuga,i bol....
ostao sam sam,
zarobljen osjećajima
kojih nikako da se riješim...
i sjećanja....
sjećanja na nas.....
kako je to bilo lijepo razdoblje...
i sad bi htio da mogu vratiti vrijeme,
pa makar na jedan dan...
uživao bih u tom danu
poput leptira što živi svoj dan....
iskoristio bih ga u potpunosti....
kao da sutra ne postoji...
al nemogu....
i muči me to....
a činjenica da se prva ljubav
nikada ne zaboravlja
ubija me....
Post je objavljen 06.10.2007. u 10:53 sati.