Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/thejourney

Marketing

Južni i sjeverni Dublin

Interesantno je to kako uvijek postoji nekakva netrpeljivost...podjela između juga i sjevera. Svugdje. Krenimo od doma pa prema zapadu. Naći ćemo to i u Italiji, u Dublinu, a vjerojato i po putu u zemljama između.

Nisam još sigurna što točno osjećaju stanovnici jednog dijela Dublina prema stanovnicima drugog dijela, ali podjela postoji još iz davnih vremena.

Dublin je već i fizički podijeljen na jug i sjever s njegovom najvećom rijekom Liffey.
Do 1816. sjever i jug nisu bili uopće povezani mostovima.
Vozilo je 7 brodova u vlasništvu određenog gospodina Walsha s jedne na drugu stranu rijeke. U jednom trenutku su nekakve inspekcije zaključile da su brodovi u prelošem stanju i naredile gospodinu Walshu ili da popravi brodove ili da izgradi most. Tako je Dublin dobio Ha'penny bridge. Ha'penny nije bio službeni naziv mosta u početku, nego Wellington bridge, a gospodin Walsh je dobio pravo naplaćivanja prelaska mosta sljedećih 100 godina. Pogodili ste koliko je koštao prelazak u početku: ha'penny.

Ha'penny Bridge



Go to ImageShack® to Create your own Slideshow

Da se vratim sjeveru i jugu.
Osim fizičke podijeljenosti između sjevera i juga, još u davna vremena, bogatiji su se nastanili južno od Liffey, a siromašniji sjeverno. I ta podjela je, u neku ruku, ostala sve do dana današnjeg.
Najam ili kvadrat stana na jugu će uvijek koštati više nego na sjeveru.
Najskuplja ulica Dublina (po cijenama kuća) je na jugu.
Bono i ekipa bogataša se smjestila u vile na jugu, na moru u Dalkey.
U južnom centru, kako se naziva centar Dublina južno od Liffey, su najskuplji dućani. Nisu se nikako mogli smjestiti u Henry st koji je u sjevernom centru. Zato jeftini Pennys nećete nikako naći u južnom centru. I tako možemo u nabrajati.
Mislim, nije razlika tako očita u smislu da će se na sjevernom dijelu naći samo nekakvi urušeni kvartovi, a na južnom samo sve nešto 'fancy'. Npr. u sjevernom dijelu stanuje i dragi Taoiseach (premijer) za kojeg je pitanje koliko će to ostati ako mu dokažu da je muljao s nekoliko desetaka tisuća neke valute prije 12 godina.
Ne, nisu razlike baš tako drastične, ali razlike postoje....ako ne u ničemu, a ono u cijenama sigurno.
Evo još jedne podjele. Dublin nema poštanski broj kao gradovi kod nas. Imamo Dublin 1, Dublin 2,..... Ali čak i brojevi koji označavaju te djelove Dublina su striktno podijeljeni; na jugu su parni, a na sjeveru neparni sretan.

Što me, u stvari, potaklo na ovu temu?
Nedavno sam čitala knjigu "Kelly's Guide to South Dublin" od jednog Dublinera. On je dobrostojeći, mladi čovjek koji ipak stanuje u sjevernom dijelu sretan.
"Guide to South Dublin" je komični vodič koji će biti smješan ljudima koji tu stanuju, a ne turistima. Zgodna knjižica kao vodilja u daljnjem proučavanju pubova, restorana i sličnih 'znamenitosti'. Mislila sam na kraju da tip pretjeruje i koristi činjenicu da dosta ljudi voli na neki način ismijavati bogate pa se on odlučio šaliti na njihov račun i tako se i sam obogatiti sretan. Pametno.
Međutim, jedan dan sam i ja naletila na scenu koja dokazuje točnost njegovih navoda. Između ostalog, on u knjizi spominje kako curice u južnom dijelu dobivaju za 'kućne ljubimce' ponije (znamo koliko su konji skup sport).
Neki dan sam bila u svom lokalnom gymu koji je u južnom dijelu. Presvlačim se i dođe nekoliko curica od oko 12 godina koje tamo treniraju plivanje. Krene sljedeći razgovor:
Prva počen vrištati: "You know that .... got a pony!!!!!!!"
Druga vrišteći odgovara: "Really?!"
i nastavlja prema vlasnici ponija, vrišteći naravno: "You didn't tell me anything!!! That's grand!!!!"
Vlasnica ponija je pritom totalno mirna i presvlači se.
Druga i dalje vrišti: "What's his name? What's his name?"
Vlasnica jadnog ponija odgovara vrlo tiho i nezainteresirano: "Toby. Toby is his name. For God's sake....why are you screaming? It's a fucking horse."
Tad sam se sjetila Rossa O'Carroll-a i njegovog vodiča. Mislim da ću prolistati i novu knjigu koju je napisao. Očito zna o čemu priča sretan. Ako ja mogu naletiti na potvrdu u lokalnom gymu koji nije nešto fancy.....
Jadan Toby. Ma sigurno on u štalici ima društvo sretan. Tko je vidio imati samo jednog konja wink.
Inače za lijepog dana, krasan izlet je otići u obližnji Kildare. Ali, ne imati za glavnu destinaciju Outlet Village, nego National Stud (Nacionalna ergela).
O tome u nekom sljedećem broju.

Dublinski mostovi između sjevera i juga - Ha'penny i neki mlađi


Go to ImageShack® to Create your own Slideshow


Post je objavljen 06.10.2007. u 20:59 sati.