A kad zaboravis sarene pokrivace srijedom i subotom
A narocito kad zaboravis nedelj;
Kad zaboravis nase trenutke nedeljom u krevetu,
Ili mene kako sjedim na radijatoru ulicne sobe u tromno popodne,
i gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi;
Zagrljenu priprostim starim kucnim ogrtacem nenadanja;
I nista ne moram raditi, i sretna sam...
I kad ponedeljak nebi nikad trebao doci!
Kad to zaboravis kazem...
I kako si psovao ako bi netko uporno zvonio na vratima,
I kako bi meni zastalo srce ako bi zvonio telefon,
I kako smo konacno odlazili na nedeljni rucak;
U stvari, kroz ulicnu sobu do stola zamrljanog tintom
u jugozapadnom kutu, na nedeljni rucak.
A to je uvjek bilo pile s tjesteninom, ili pile s rizom, i salata,
pa razeni kruh i caj, i kolacici s cokoladnim mrvicama.
Kazem kad to zaboravis...
Kad zaboravis moj tihi predosjecaj
Da ce rat zavrsiti prije nego sto dodje red na tebe;
I kako smo se konacno svlacili,
Gasili svjetlo, uranjali u krevet,
Lezali nocas opusteno u nedeljno svjezoj posteljini
I njezno se slivali jedno u drugo...
Kada, kazem zaboravis sve to,
Tada mozes reci, tada cu mozda povjerovati
Da si me dobro zaboravio.
Gwendolyn Brooks
Post je objavljen 06.10.2007. u 12:50 sati.