Moje stvari: vec spakovane u kutije,
vec poslate kamionom,
vec stigle na odrediste.
Stolovi: prazni i bijeli,
sa gdjekojim cipsom i praznom flasom
ostalom od oprostajnog tuluma.
Police: ispraznjene do pred-pretposljednjeg
papirica, bulje gluho u polumrak
u kojem sutke sjedim.
Kroz prozor: ovo malo svjetla
s oblacnog neba, i mrvice zvukova
iz druge ulice.
Unutra: prostor polako tamni,
prasina suti,
tisina zuji.
Ustajem i otvaram prozore u sobi
i vrata od balkona u kuhinji
da pustim jos jednom Amsterdam
prostrujati kroz kucu.