Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/adwocatusdyabolly

Marketing

Andro, part 10 – Kviskoteka, iliti Stari moj...


Supertramp - The Logical Song

When I was young, it seemed that life was so wonderful,
A miracle, oh it was beautiful, magical.
And all the birds in the trees, well they'd be singing so happily,
Joyfully, playfully, watching me.
But then they send me away to teach me how to be sensible,
Logical, responsible, practical.
And they showed me a world where I could be so dependable,
Clinical, intellectual, cynical.

There are times when all the worlds asleep,
The questions run too deep
For such a simple man
Won't you please, please tell me what we've learned
I know it sounds absurd
Please tell me who I am.

I say: watch what you say or they'll be calling you a radical,
Liberal, fanatical, criminal.
Won't you sign up your name, we'd like to feel you're acceptable,
Respecable, presentable, a vegtable!

At night, when all the worlds asleep,
The questions run so deep
For such a simple man.
Won't you please, please tell me what we've learned
I know it sounds absurd
But please tell me who I am

No dobro...

Pa gdje je ta famozna logika, koja se toliko najavljuje... Nema je... niti u tragovima... I što hoće ta logička hladnoća??? Učiniti me prihvatljivim... daaa... ali za koga? Za društvo? Za moju okolinu??? Ma dajte, molim vas... pa ionako sam već rekao da sam neprilagođen... pa nećemo se valjda vraćati na te neke osnovne postulate... OK, dobro onda... nazovite me, dakle, radikalom... iako to nisam... pa dobro, neka su mi shvaćanja pomalo fanatična... a što ću vam ja... ja si tu ne mogu pomoći... nisam sklon kompromisima... i to onda obično tako bude protumačeno...

Well... whatever... back to the story...(*1)

Sidi Bou Said... koliko sjećanja... koliko svega... i eto... ponovno se vraćaju, dva tjedna nakon onoga famoznoga slučaja, kada je Andro izašao u grad s Imogen, Jessicom i Megan... a to je ovako izgledalo:

Andro je, okružen s trima zgodnim djevojkama, izašao iz prostora luke... Nakupina taksista je istog trena prekinula sunčanu dokolicu... Vrebali su na njih, htjeli su vidjeti koji će od njih dobiti posao...

Andro je znao nekoliko trikova... i otišao je do prvoga taksista i jednostavno rekao:

AD: - Bon jour... Combien pour Sidi Bou Said?
TX: - X dinars, Monsieur(*2)

Naravno Andro se više ne sjeća koji je to iznos bio u pitanju... pa ipak je prošlo pun kufer i 800 godina od tada :))... Recimo neka to bude cifra X, koja je na primjer... nekakav ekvivalent 40 US dolara...

AD: - ['bal te vrak... ovi još imaju dinariće... hehehe...] Je sais que ça ne peut pas coűter plus de X/2 dinars... ma collegue était ici il y a une semaine et elle m' a dit...
TX: - Tres bien, Monsieur... alors 20 dollars par personne, bien???
AD: - Non, non... c'est 20 dollars pour tous les quatre... et vous irez nous attendre, n' est-ce pas?
TX: - Oui...(*3)

Andro je znao da je ključna stvar u toj priči bila ta što je on: a) pregovarao, b) pregovarao na francuskom... Znao je da arapi u principu ne vole amerikance, kao ni nijemce, zato što se ni jedni niti drugi jednostvano ne znaju cjenkati... i premda se on kod kuće nije nikada cjenkao, (nije se cjenkao čak niti u Trstu iako je znao da talijani, ako ništa drugo, cjenkanjem žele postići da i na najbeznačajniju kupnju dobiju neki regalino, poklončić dakle)… u ovim je okolnostima jednostavno uživao… zato što je shvaćao da je to jedan dio kulture… jer je to upravo tako trebalo shvaćati… ne oduzimati im čar trgovanja... čar pogađanja poslova...

Kada su stigi u Sidi Bou Said, koji se nalazio na uzvisini ponad Tunisa, glavnoga grada, opčinila ih je jednostavna ljepota mjesta… i oni toliko poznati plavi prozori na jednostavnim, u bijelo okrečenim zidovima, koje je vidio na još mnogo drugih mjesta diljem Mediterana, od Santorinija preko Rodosa, Alexandrije… sve do toga, prekrasnog mjesta…

Naslonjen na zid... ćilim... čiji se komadić arabeske žario kroz njegove crvene plamičke, kojima je oganj palio tamno, plavo nebo...

Šetnju su započeli ritualnim čajem... koji je u zemljama koje su bile pretežno muslimanske gotovo u pravilu zamjenjivao kavu... i Andri se to sviđalo... a otkako se u Antalyi opekao na čaj, sada je puhao i na jogurt...

A poslije čaja, počeli su razgledavati trgovine, kojih je bilo mnogo... uistinu mnogo... Jessica je poželjela jedan lijepi lančić s privjeskom u obliku nasmijanog sunca...

AD: - Ako stvarno želiš taj lančić i privjesak, i ako ga želiš dobiti za dobru cijenu, onda se moraš cjenkati...
JS: - Ali, ja to ne znam André... kako ću ja to...
AD: - Evo, ovako... Monsieur, koliko vam je taj lančić s privjeskom?
TRG: - 100 dolara, monsieur...
AD: - 100 dolara? Ni u snu... ja sam ovaj moj privjesak s malteškim križem u La Valletti platio 65 dolara... ovaj privjesak ne vrijedi, zajedno s lančićem... više od 20 dolara...

Nato je Jessica šapnula Andri u uho:
JS: - 20 dolara... pa to je stvarno bezobrazno... ne mogu ja to...
AD: - Ništa ti ne brini... nije tu kraj...
JS: - Misliš da će uspjeti?
AD: - Ništa ti ne brini... ja sam tu... sve će biti ok...

TRG: - 20 dolara??? 20 dolara??? Ma, ne dam to za manje od 70 dolara... 20 dolara!!! Nevjerojatno!!!

Pregovori su dobro napredovali, no Andro i Trgovac se nikako nisu mogli dogovoriti oko krajnje cijene... trgovac je nudio robu za 55 dolara, a Andro je, ostao na 40... i Jessica je već sa žalošću promatrala prelijepi zlatni lančić s privjeskom u obliku sunca kojeg je sada već bijesan trgovac počeo pospremati u staklenu vitrinu... Andro je rekao:

AD: - No business here... Girls, let's go... (*4) Au revoir...(*5)
JS: - Ali... André... ja bih stvarno željela taj lančić... i taj privjesak...
AD: - Idemo, Jessica...
JS: - Ali... OK, André...

Žalosna lica, Jessica je pokunjeno koračala niz stepenice koje su dijelile trgovinu od samoga trga, a za njom su hodale Megan i Imogen... Andro je još usput zavirio u jednu vitrinu, neposredno do izlaza iz trgovine, još jednom pozdravio i natukao svoje crne sunčane naočale na nos...

Krenuli su nizbrdo prema taxiju koji ih je strpljivo čekao nekih stotinjak metara niže... i dok su stali, dogovarajući se da li će pogledati još koju trgovinu, odjednom je Andro vidio strah na Meganinom i Jessicinom licu... i netko ga je dohvatio za desno rame...

TRG: - Monsieur, vi znate svoj posao...
AD: - Ah, to ste vi.... recite, Monsieur...
TRG: - Vratite se u moju trgovinu... možda se možemo dogovoriti...
AD: - Ah, Monsieur... vi ste rekli svoju cijenu, mi smo rekli našu... nismo se dogovorili... C'est la vie, n'est-ce pas?(*6) Ima još amerikanaca u gradu... možete svoju robu lijepo prodati njima...
TRG: - Ali, ja želim prodati taj lijepi lančić Vama i Vašoj djevojci...
AD: - To nije moja djevojka, Monsieur...
TRG: - Nije... ovaaajj... oprostite, Monsieur...
AD: - Ma gledajte... evo, 45 dolara... to je moja posljednja riječ... OK?

Trgovac je stajao kao začaran... na neki je način očekivao takav rasplet i njegov je, kao i Androv ponos ostao sačuvan... Andro je Trgovcu nudio častan uzmak, a Trgovac je isti taj častan uzmak želio ponuditi Andri, smatrajući da će, na neki način Andri narasti cijena u očima njegovih prijateljica... i Trgovac se nije prevario...

TRG: - Neka bude 45 dolara, Monsieur... evo moje ruke, Monsieur...
AD: - Evo i moje...

Transakcija je bila obavljena... još je samo trebalo izmjeniti dobra, no to je već bila puka formalnost... Ponovno ušavši u trgovinu, Jessica je izvadila novac i predala ga Trgovcu, a on je, pomalo koketno, inzistirao da stavi i zakopča lančić na Jessicin vrat, što je ipak i bio mali pothvat, jer je Jessica bila visoka, vitka plavuša, a Trgovac oniži, personificirani arapski tip...

Izlazeći iz trgovine, Andro je rekao Jessici:

AD: - Tih 45 dolara je poštena cijena, Jessica... Neka te ne grize savijest da si premalo platila...
JS: - Ali, André, ti si mu spustio cijenu za više od polovice početne... to nije baš u redu...
AD: - Ništa ti ne brini... ona početna cijena je samo mamac... tek kada netko dotrči za tobom iz dućana, a to se izuzetno rijetko događa, znaj da je ta cijena pravična... i da je trgovac, bez obzira što još uvijek ima na njoj neku malu zaradu, voljan prepustiti tu stvar... samo zato što je protivnik u pogađanju bio dostojan... ne brini se... ima dovoljno amerikanaca koji će platiti punu cijenu, na njima će on itekako zaraditi i kompenzirati realnu cijenu ovog tvog lančića... da on smatra da je ta cijena uredljivo preniska... ne bi on dolazio za nama...
JS: - Ako ti tako kažeš...
IM: - Ne brini, Jessica... to je istina... André ima potpuno pravo...
JS: - Hvala ti, André...

Megan nije govorila ništa, samo je promatrala... i tada je znala da ju je Andro osvojio...

Uskoro su pozvali njihovog 'osobnog' taksista koji ih je odvezo do samog ulaza u luku... Dok je Andri davao svoju posjetnicu, rekao mu je da se ne ustručava nazvati ga kada idući put budu u Tunisu... Andro je platio, zahvalio se i ostavio mu još nešto 'bakšiša', kako se to i uobičavalo...

Idući prema brodu, prošli su pokraj prodavača sitnih drangulija, narukvica, privjesaka, kao i milijardu drugih sitnih gluposti... Andro je bio dobro raspoložen, no prodavač je bio previše nasilan... na svu silu želio im je prodati nešto... no tu se više nije radilo o trgovini samoj... prodavač je odlučio da su Andro i njegovo društvo najjednostavnije rečeno: njegove žrtve... Tako se i počeo ponašati prema njima... a to pak, Andro, nije mogao prihvatiti... i počeo se ponašati u skladu sa svojim instinktima, koji ga nisu nikada razočarali, ostavili na cjedilu...

PRO: - Monsieur, j'ai un bracelet, tres beau bracelet... Monsieur... regardez ici...(*7)

A Andro mu je na to, potpuno smireno, čistim hrvatskim književnim jezikom odgovorio:

AD: - Stari moj, ja te ništa ne razumijem...

* * *

OK!!! Idemo!!!

Kviskoteka... igra asocijacija!!!

Red lijepoga, red ružnoga... da ne bude sve samo u revijalnom tonu... jer ponekad se treba i zamisliti...


Supertramp - Child Of Vision

Well, who do you think you're foolin'?
You say you're havin fun,
But you're busy going nowhere,
Just lyin' in the sun.

You tried to be a hero,
commit the perfect crime
But the dollar got you dancing
And you're running out of time.

You're messin'up the water
You're rollin'in the wine
You're poisoning your body
You're poisoning your mind
You gave me Coca-Cola
You said it tasted good
You watch the television
It tells you that you should

How can you live in this way ?
- (Why do you think it's so strange ?)
You must have something to say
- (Tell me why I should change ?)
There must be more than this life.
It's time we did something right.

Child of Vision, won't you listen
Find yourself a new ambition.

I've heard it all before
You're saying nothing new
I thought I saw a rainbow
But I guess it wasn't true
You cannot make me listen
I cannot make you hear
You find your way to heaven
I'll meet you when you're there.

How can you live in this way?
- (Why do you think it's so strange ?)
You must have something to say
- (Tell me why I should change)
We have no reason to fight
'Cos we both know that we're right

Child of Vision, won't you listen
Find yourself a new ambition

Hehehe... filozofska tematika... 'you're busy going nowhere...'

I Andro se već neko izvjesno vrijeme pitao nešto tome slično, nešto u stilu 'where the hell am I going?'

Problem u odgovaranju na to pitanje ležao je u tome što ni sam Andro nije u tom određenom trenu nije znao kamo ide... prema čemu se kreće... OK, na neki je način slutio da će se stvari uskoro razbistriti... i to je ubrzo i uslijedilo, samo nekoliko dana kasnije... no to vam je već poznato... pa da... čitali ste već o događaju koji je uslijedio ovom izletu... o Ceremoniji približavanja...

I Andro je počeo sanjati, sanjati ono što bi za njega bio savršen život... Doručak u New Yorku...


Supertramp - Breakfast In America

Take a look at my girlfriend
She's the only one I got
Not much of a girlfriend
Never seem to get a lot

Take a jumbo cross the water
Like to see America
See the girls in California
I'm hoping it's going to come true
But there´s not a lot I can do

Could we have kippers for breakfast
Mummy dear, Mummy dear
They got to have 'em in Texas
'Cos everyone's a millionaire

I'm a winner, I'm a sinner
Do you want my autograph
I'm a loser what a joker
I'm playing my jokes upon you
While there's nothing better to do

Don't you look at my girlfriend
She's the only one I got
Not much of a girlfriend
Never seem to get a lot

Take a jumbo cross the water
Like to see America
See the girls in California
I'm hoping it's going to come true
But there´s not a lot I can do

Međutim... tu je bilo u igri nekoliko stvari... iskristaliziralo se nekoliko problema:
1. Andro nikada nije doručkovao – to je bio usitinu veliki problem
2. a što će Andro u Americi, kada ima Lijepu Njegovu Domovinu

Bog mi je svjedok da u ovom momentu ni Kazimierz ne bi znao dobro i nedvosimisleno odgovoriti na pitanje što za njega podrazumijeva savršen život... međutim... isto je tako bio siguran da bi barem pokušao odgovoriti... ma koliko bio zadovoljan ili nezadovoljan svojim odgovorom...

Možda će za nekoliko dana znati nešto više o tome... možda... danas definitivno ne...

---------
(*1) eng. – Dakle... bilo kako bilo... vraćamo se na priču
(*2) fran. – konverzacija:
AD: - Dobar dan... Koliko stoji vožnja do Sidi Bou Saida?
TX: - X dinara, gospodine(*2)
(*3) fran. - konverzacija:
AD: - znam da to ne može koštati više od X/2 dinara... moja je kolegica bila ovdje prije tjedan dana i ona mi je rekla...
TX: - U redu, gospodine... dakle, 20 dolara po osobi, dogovoreno???
AD: - Ne, ne... 20 dolara za svo četvoro nas... i vi ćete nas čekati, zar ne?
TX: - Da...
(*4) eng. – Ništa od biznisa ovdje, djevojke...
(*5) fran. – Doviđenja!
(*6) fran. – To je život... zar ne?
(*7) fran. - Gospodine, imam jednu narukvicu, jednu vrlo lijepu narukvicu... Gospodine... pogledajte ovamo...(*7)


Post je objavljen 05.10.2007. u 01:36 sati.