Marketing
Noćna pospremanja....
Počela je padati kiša. Čujem ju. Kuca neumoljivo na prozorskim staklima ali ne odazivam se. Rijetko kome i otvaram na kucanje. Kao da nemam taj "kod" upisan u ovozemaljskom programu pa ga ne registriram.
Dvoumim se hoću li na spavanje ili neću.
Čini se da ipak neću.
Kad god pada kiša razgovaram s vlastitim mislima a noću čak obavim i "ispovijed". Sama sa sobom. Pozadina je savršena.....postajem opasno slaba na kišu.
Razmišljam o sutrašnjem danu.......sve isto, sve isprogramirano. Tek ponekad taj ustaljeni raspored prekinem pokojom kavom.
Razmišljam i o Alex........posižem za onom njenom crnom haljinom....Alex voli crno, čudno....kao da je netko umro-a nije. Možda i zato što teži u svemu da sve bude crno-bijelo? Ok....priroda posla je isto u to uplela svoje prste ali da.....definitivno stroge boje začinjene tek pokojim obojenim detaljem, ako je dobro raspoložena. Alex doduše uvijek važne stvari obilježava malim, diskretnim i neprimjetnim detaljem.
Ne, Alex se definitivno ne kiti niti ističe bojama...ima ih i previše u svojoj glavi pa je ova izvanjska strogoća tek balans unutarnjem šarenilu. A kiša ga uvijek potiče.
Ne....pustiti ću i Alex noćas na miru. Zaslužuje odmor. Neka sluša zajedno sa mnom neumoljivo kucanje noćne kiše.....
Post je objavljen 04.10.2007. u 21:05 sati.