Uđem u stan, i nađem ga pognute glave rukama obuhvaćajući svoje lice i tupim pogledom u pod. Osjetila sam već u telefonskom razgovoru da je nekako čudan, no samo mi je rekao da nije od volje, da mu je nekako čudan dan…da želi biti sam. Naravno, nisam ga željela pustiti samog, jer gore mu ne može biti-pomislih. Možda ga uspijem oraspoložiti, možda ga nasmijem… Znala sam da svatko ima loš dan i da ponekad i ne trebaš imat razlog da budeš bezvoljan, no nisam se htjela predati dok ne pokušam da namaknem smiješak na njegovo lice.
Brzo sam se istuširala i obukla, diskretno ispod jakne skrila ogrlicu koju mi je jučer stavio i kao što sam već navela na početku doletjela do njega.
Ipak ga nisam očekivala u tom položaju i tako snuždenog. Čuo me al se nije ni pomaknuo, osjetila sam da možda nisam trebala doći, da ga moje prisustvo nervira i smeta…možda sam ga ipak trebala pustiti da odsamuje taj dan…
Nešto se dešavalo u njegovoj glavi, nekakve misli su lutale a prostorija je odisala na tugu. Skinem jaknu i bacim mu se pod noge zagrlivši ih, te se smirim na trenutak očekujući njegovu reakciju. Ništa…nikakve reakcije od njega…primim ga za ruke i pokušavam doprijet do njegovog lica da barem po pogledu, titraju usana zaključim što mu se dešava…nasmijem se lagano, pomazim ga po nogama, te se rukom uz hlače uputim prema gore misleći da će se na njegovom licu ipak ukazati smiješak…
Umjesto smješka ošine me strogi pogled a njegove oči izgube onaj sjaj i postanu mračne. Ustuknem i kao da me ukorio povučem se nazad. Nije to bio ukor kao onaj koji Gospodar daje svojoj subici kada joj želi dati do znanja da je pogriješila…bio je to pogled odbijanja ruke koju mu pružam… Suze mi same poteku niz obraz a ja ih brzo pokušam skriti, okrenem glavu praveći se da se ništa nije dogodilo, i brzim pokretom dlana pobrišem lice nadajući se da ih nije vidio. Ali ne…vidio ih je i kao da su ga zaboljele, kao da se osjeća krivim što su tu, priđe mi i podigne me s poda, zagrli…Tiho ga upitam "Jesam li ja nešto rekla ili napravila…“ Nisam uspjela ni dovršit rečenicu kad stavi svoj kažiprst na moje usne i stisne me čvrsto uz sebe. Potom mi dlanom nježno pomiluje obraz i primakne svoje usne mojima. Taj čaroban trenutak kad nam se usne spojiše trajao je vječno. Lagano otvorim usne i dopustim ulazak njegovom mekom jeziku koji obavije moj…ljubio me dugo to jutro šuteći …osjećali smo jedan drugog pogledom …otvorili smo dušu po prvi put onako iskreno…od tada ništa više nije bilo isto...
Post je objavljen 04.10.2007. u 18:19 sati.